utorak, 14. prosinca 2010.

Radoznala pitanja majci..


C/P

Šta je najljepše na svijetu?

Ti dok spavaš.

Zašto?

Zato što si ti jedina moja istina o kojoj ne razmišljam i dok te gledam kako spavaš znam da je to jedina slika na svijetu koja oslikava mir koji mi treba da bih bila sretna.

Šta je najveće na svijetu?

Tvoje oko. Što stane u njega ne može se smjestiti ni u šta drugo. Nemoj se nikada bojati onoga što možeš da vidiš pa da hodaš okolo poluzatvorenih očiju.

Šta je najslađe na svijetu?

San. Ništa ne može biti lijepo, šareno i slatko kao što ti to u snovima možeš da napraviš. Nemoj nikad zaboraviti da sanjaš.

Šta je najteže na svijetu?

Najteže je kad čuvaš nešto a ne vidiš da nigdje nema onoga što čuvaš.

Šta je najveća prevara?

Najveća prevara je kad dvoje potpuno razjedinjenih ljudi sjede za istim stolom ušuškani u isti stan, isto prezime, jedu zajedno i tako pokazuju pripadnost jedno drugom. Najveća prevara je kad je između dvoje ljudi topao tanjir supe jedina toplota koja postoji.

Šta najviše boli?

Usamljenost. Kad neko odluči da živi sam, da sjedi samo prema samom sebi u tu samoću može smjestiti bilo šta i iz sebe može izvući ono najbolje. Ali ako živiš pored nekoga a osjećaš se usamljeno, to je samoća koja blokira čitav život. Sve što radiš protkano je tom strašnom notom usamljenosti i grčevitom borbom da se iz toga iščupaš. Usamljenost pored nekoga je najgora samoća koja čovjeku može da se desi.

Plašiš me, ne pominješ ljubav! Postoji li ljubav?

Postoji, naravno, zato ti ovo i pričam. Da bi pronašla pravu ljubav moraš napustiti svaku ljubav – iluziju jer će te one samo činiti nesretnom. Ljubav postoji ali ja o tome imam tako malo da ti kažem. Pronađi je. Ne mogu tome da te naučim. Nemoj me to pitati. Ja sam ti majka i možda ću uvijek misliti da te neko, ko je sa tobom, ne voli jer te ne voli onako kako ja mislim da te treba voljeti i onoliko koliko ja mislim da te treba voljeti.

Zašto misliš da me niko ne može voljeti kao ti?

Ni to ne znam da ti objasnim. Jednog dana ćeš razumjeti. Kad budeš imala dijete vidjećeš da je to jedina bezuslovna ljubav na svijetu, ljubav sama po sebi koja ne traži, ne pita, ne nalazi opravdanja, ne moli i ne uslovljava. To je najveća i najjednostavnija ljubav na svijetu.

Stvarno me plašiš.

Ne treba da se plašiš. Samo se čuvaj pogrešnih ljudi, pogrešnih ljubavi, nemoj da ti čitav život izgleda pogrešno i ti sama sebi kad se pogledaš u ogledalo.

Čega se najviše treba čuvati?

Ljudi. Biće puno onih koji će te opipavati dok ne vide gdje si najosjetljivija a onda napraviti jedan oštar rez i mirno gledati kako krvariš. Pojedini ljudi više vole da ranjavaju druge nego da liječe svoje rane. Mogu da žive samo ako vide da drugi pate više nego oni. Toga se čuvaj.

ponedjeljak, 13. prosinca 2010.

Božić dolazi..


eto polako nam stiže i Božić, ove je godine i temperatura u skladu sa vremenom i čini mi se da je to zasad jedini pokazatelj da je Božić blizu, meni je još nekako rano za kićenje, a i raspoloženje nikako da se prešteka na ono božićno..
lagano me napušta ona glupa depresija, a valjda i to raspoloženje dođe sa božićnim danima.. možda me muzika oraspoloži,(kad ju krenem slušati, jer još ne mogu)
eto blog sam malo obojala u božićne boje, za početak..

petak, 10. prosinca 2010.

i tako..


Dok vani padaju bijele pahulje, sjedim i uživam u tišini i samoći doma svoga..
neću još dugo, nekih 15 minuta i onda ponovo puna kuća, he he he ma neka, volim svu onu trku i zbrku kad se svi okupimo pa onda tisuću zašto i kako i isto toliko odgovora..
Sjećam se vremena kad sam žudila da imam svoju obitelj, i naravno brdo klinaca, eto nakon drugog mi se više nije dalo, neprospavane noći i odgovornost prema tome da nikome ništa ne fali, uvjerile su me da je dva sasvim dovoljan broj, iako i da mi se desi treće sigurno se ne bih previše bunila..
nekad davno kad sam živjela sama, i imala vremena za sebe , nisam se osjećala nešto previše sretno, osjećala sam se kao invalid koji zna da bi trebao imati ruku ili nogu ali ipak mora živjeti bez njih,
odrasla sam u obitelji u kojoj nikad nitko nije bio sam, i često sam željela samo par minuta samoće, a onda kad sam postala punoljetna i počela živjeti sama, shvatila sam da to nije život kakav želim, vjerovatno sam zato više vremena provodila u autobusu putujući doma da budem sa svojima nego što sam vrijeme provodila u stanu samujući..
ne kažem da takav život nema prednosti... i ne mogu se previše žaliti da nisam uživala u samačkom životu, ali obiteljski mi više odgovara, i vjerovatno je to razlog zbog kojega sam se tako mlada i udala...
imala sam sreće i upoznala osobu koja je sasvim suprotnog karaktera od mene, tako da se nadopunjujemo u svakom pogledu, iako je to ponekad teško izvodivo, ali pašemo si ...
tko zna kako bi funkcionirala da sam se udala za nekog opičenjaka i živca kao što sam ja, he he he pa živjeli bi ko' golupčici, malo, malo, bi netko letio kroz prozor..
ovako moj g me drži na zemlji, a ja njegovu pasivnost redovito razbijam i trudim se održavati ga budnim... ne doslovno.. LOL
doduše zadnjih mjesec dana sam malo ubedirana, i ne mogu doći k sebi.. tuga me je tako smlavila da ni urođeni smisao za humor ne pomaže da se trgnem iz ništavila, osim toga ubija me crnina.. nisam tip osobe koja se tako lako prepušta letargiji, uglavnom sam vesela i crnu odjeću nosim samo u iznimnim situacijama, ali otkako je ujak umro ne mogu je prestati nositi, a ni muzika bez koje ne mogu funkcionirati, mi sad jako smeta... đizsssss pa ne mogu sama sebe prepoznati.
ovako tužna nikad nisam bila!
ova godina je u svakom pogledu ispala sranje i dao Bog da se nikad više ne ponovi!
Iskreno se nadam da će iduća godina konačno donijeti nešto bolje nego ova, za svoju obitelj mogu poželjeti zdravlje i mir, jer sve ostalo će samo doći..
pusa svima od ovoga puta stvarno tuznog-osmjeha..

subota, 27. studenoga 2010.

Bojite li se Boga?


"Ciao, oprosti sto smetam jako je hitno. Imam jednog prijatelja koji je dosao i treba mu mjesto za boravak. Predlozila sam mu tvoju kucu, molim te da ga primis. Njegovo je ime ISUS KRIST. Sada reci tihim glasom: mozes uci GOSPODINE, ja te trebam, ocisti moje srce svojom krvlju i blagoslovi moju familiju.Posalji ga 20-toro prijatelja i sutra ce ti se dogoditi cudo. Ako vjerujes u BOGA. Sjeti se, ako ga odbijes, BOG rece: (ako me se odrices medju ljudima ja cu se odreci tebe pred mojim OCEM).Kroz 4 minuta primit ces jednu lijepu vijest.!"

Vjerovatno ste zatrpani ovakvim porukama u inboxu ili na mobitelima. I ja sam.. Da, i kao i vi vrijedno slala dalje iz straha da me se Isus, Marija Ili neki treći svetac ne odrekne kad mi dođe sudnji dan.. iako mi je u podsvijesti stalno onaj glasić; ma to je samo propaganda da se šalju poruke jer eto operateri masno zarađuju na našem strahu da nas sveci zaborave..
Strašno mi je bilo kad sam dobila poruku da će mi mama umrijeti ako ne pošaljem 20 poruka! Ma mislim stvarno?! Hvala dragom Bogu, eno je još uvijek živi, iako nisam poslala poruke, jer su mi se više zamjerili oni koji su mi poslali takvu poruku, (OK, shvaćam da su je i oni poslali iz straha da njihova mama ne umre) nego oni koji su je smislili. Naravno, svi mi ispadamo OVCE koje iz straha poslušno služimo operaterima ili manijacima koji smišljaju takve poruke. Zato Oprosti mi Bože, vjerujem u tebe ali danas neću slati dalje, nego ću nazvati broj koji je večeras objavljen, i na taj način pomoći oboljelima iz Udruge Slap Brodsko -Posavske Županije. Telefon je 060 800 556.
na taj način ču se osjećati malo manje beeeeeeeee...
Razmislite da li će Isus više cijeniti sve te silne poruke ili pak samo jedan poziv na bilo koji broj kojim možete pomoći nekome kome je pomoć zaista potrebna :)

četvrtak, 18. studenoga 2010.

nema ga više...


nema ga više.. 16. 10. pisala sam post pod imenom R.I.P posvećen Toši, taj dan On, je slavio rođendan.. dali je znao da ga slavi posljednji put? vjerovatno ne, ali divim mu se baš zbog toga, jer je svaki dan živio, kao da mu je zadnji,
bio je čovjek koji je znao uživati u životu, čak i kad nije imao novaca, znao je stvoriti atmosfveru, kao da je rockefeller...
bio je ljudina, nikada nikom nije govorio iza leđa, svatko je znao što on o njemu misli, jer je bio bez dlake na jeziku...
kad su mi javili da je ponovo u bolnici, nisam bila zabrinuta jer sam znala da je toliko već puta, bio, kako oni kažu 'kritično', a kad bih mu došla u posjetu on bi me dočekao sa velikim osmjehom i kao i uvijek rekao; ma pusti ih, samo paničare..
da je bar i ovaj put bilo tako..
ovaj put nije, nakon pet dana, otišao je ... nema ga više... ne mogu vjerovati, pa zašto.. bio je tako pun života... jednostavno se predao.. sve nas je prevario.. i otišao tamo odakle povratka nema...
a mi smo ostali šokirani, s boli u srcima.. i sa tri riječi na usnama..
...nema ga više....

za najboljeg ujku na svijetu..
R.I.P

petak, 5. studenoga 2010.

malo sam u preletu pa da napišem koju 'pametnu', he he he,
kad malo bolje razmislim ma nema danas ništa pametno za napisati, samo glazba, zasad..



pusek..

utorak, 2. studenoga 2010.

tko tu koga..?!


Snjeguljica je zivjela sa 7 muskaraca, Jasmina i Aladin su bili u zabranjenoj vezi, Tarzan je hodao okolo polugol i pricao s majmunom, Trnoruzica je zavrsila s prvim koji ju je zbario, Pepeljuga je bjezala po noci iz kuce da bi isla na party, Pinocchio je bio lazljivac, a Robin Hood lopov. Te su nam price pricali dok smo bili mali i onda se cude kakva smo mi to generacija :0






nisam mogla odoljeti, morala sam ovo C/P, jer sve češće čujem priče kako se klinci sve više tuku sa ozbiljnim posljedicama, čak mi je neki dan došla moja mlađa kćer i opisivala kako se dečki tuku u njenom razredu, pa to je cipelarenje dok ovaj dole ne moli za milost..
a za sve su 'krivi' crtani filmovi.. jesu li?!
pa sjećam se crtanih kad sam bila dijete, Tom i Jerry ubijali boga jedan u drugom, čak i onaj žuti kanarinac uvijek uspjevao zeznuti onog crnog mačka, (mislim da sam vidio micu-macu), a da ne pričam o ptici trkačici i jadnom kojotu, he, he he masu puta sam poželjela da ju već jednom zgrabi i da joj se osveti za sve zlo koje mu je napravila.

pa nisam baš mišljenja da smo se mi kao djeca tako krvnički mlatili, a gledali smo i nasilne filmove a i te crtane, mislim da je problem više u odgoju i sve manjem zanimanju roditelja za vlastitu djecu..

Sve nas je uhvatila neka melankolija iz koje nikako da se trgnemo, dali je za to kriv rat, koji nas je sve izbacio iz kolotečine, pa bar moju generaciju nisu uspjeli do kraja odgojiti.. pa sad niti mi ne znamo što radimo kad odgajamo vlastitu djecu..

Evo primjer iz moje okolice, mali je čisti terorista, u školi se tuče, provocira učitelje i učenike, a kad mama dođe u školu, pusti suzu i pravi žrtvu od sebe...
Naravno mama se na njegovu suzu pretvara u lavicu i utjeruje pravdu po školi, jer nitko nema pravo vikati na njenog sinčinu, a ne daj Bože da ga stave u kut, 'pa on je jadničak bolestan i u kutu ne smije biti.'

Što napraviti sa takvim djetetom, jer već tako mali zna glumiti kako bi sakrio svoju zloću.. pitala sam se kako je to moguće, tako mali, a tako zaheban.. i saznala..
Jednog dana klinci su išli na izlet, kad su se vratlil, pitam kćer kako je bilo, kaže super i ispriča mi par stvari koje su se dešavale... sutradan čujem da me mama tog malog proziva, ali nisam skužila zašto, ... dok ona nije došla sva naoštrena mojoj kući, navodno moja kćer prebila njegog sina i polomila mu naočale, i to tako da je kad ga je nalupala stala na naočale i namjerno ih polupala... ja se zabezeknula, pitam je da li je sigurna da je to moja kćer, ona sva bjesna kaže da!
ok, pitam gdje su joj naočale, izvadi ih iz torbe, a na naočalama fali jedan mali šarafić, koji se btw ne naplaćuje i popravak ne košta baš ništa, (znam jer sam i sama imala dijete koji nosi naočale i dešavalo se da taj šarafić ispadne).
Ali da ne pravim sranje jer činjenice nisam znala, pozovem ju na kavu i obećam da ću naočale popraviti. I onda se klupko odmotalo, ona je jadna žena koja ima djecu sa nasilnikom, koji joj je oteo djecu kad ga je ostavila da bi se udala za drugog, a sad joj ih je vratio neodgojenu i bolesnu, pitam od čega boluju, kaže od hiperaktivnosti! 8-0
uglavnom da ne dužim, kad je moja kćer došla kući, sva uplašena jer ju je dotična dočekala pred školom i napala, meni je pukao film, ali nisam se išle svađati jer nema smisla spuštati se na njen nivo, jednostavno sam joj vratila naočale, (popravljene) i suočila djecu, koja su naravno pred nama imala sasvim drugu priču, moja kćer nije bila ni blizu kas su naočale pale na pod, nego je naišla i vratila ih malom, koji se uplašio batina od mame i novoga tate, pa na brzinu smislio priču kako je popušio batine od cure..
pitam se dali ja ispravno odgajam dijecu kad ih učim da prvo sagledaju sve činjenice pa tek onda djeluju ili bi trebala učiti da djeluju na prvu loptu pa šta bude...
sve mi se čini da u ovakvom okrutnom svijetu bolje prolaze lažljivci i nasilnici , nego oni koji pokušavaju zadovoljiti neku jebenu pravdu..

pusa svima od tuznog-osmjeha

petak, 15. listopada 2010.

citati..

Mudar čovjek ne kaže sve što misli, ali misli sve što kaže..!

samo sam u preletu pa da i ovdje napišem koje slovo..
pusek!


subota, 9. listopada 2010.

srijeda, 6. listopada 2010.

a ima nas svakakvih... XD



a baš nas ima svakakvih, he he he, tip osniva stranku i kako bi privukao članove sjetio se reklamirati na faceu, ok nije mu loša ideja, ali način je za poludit, hhahahh
prvo me tražio prijateljstvo, i ono, znam ga iz viđenja pa ga primim, a nakon pol sata proučavanja mog profila, pošalje mi poruku kako je vidio da sam stranački neopredjeljenja pa eto ako se želim opredjeliti neka mu se javim pa će me on učlaniti u tu njegovu stanku, LOL

BTW. nisam ja 'neopredjeljena' bez razloga, inače moje mišljenje o politici zna samo par prijatelja, a ne volim ga iznositi pred svima jer mislim da je to moja stvar za koga ću glasati i šta mislim o tome..

uglavnom,nije mi se dalo objašnjavati da sam na politiku alergična, pa mu nisam ni odgovarala na tu poruku, ali nakon par dana, pojavi mi se na naslovnici opet njegova faca, kao učlanio se u neke silne grupe.. ok, pa učlaniti se u grupe i nije ništa čudno ali tip je napravio grupu za svoje obožavatelje, hhaahhhahhaah ma nisam se mogla prestati smijati, pa čovjek se tako zaljubio u svoj lik i djelo, da si je napravio i stranicu na kojoj ako želite možete postati njegovi obožavatelji i na taj mu način odati 'dužnu' počast jer se eto pojavio na faceu, ima svoju stranku i 'on je političar'
sad razmišljam da se učlanim u grupu,čisto iz fore, ali me strah da će tip stvarno pomisliti da sam mu obožavatelj, kako je jadno kad ljudi ne kuže da ih zahebavaš, he he he

evo čisti primjer onaj idiot Ekrem Jeftić, ili kako se već zove, čovjek postao popularan na račun zajebancije i ne shvaća da mu se ljudi smiju nego se umislio da je neka hebena zvijezda, eto ima klikove na internetu, samo kako sam kaže malo ga plaćaju, LOLčina

problem kod takvih je što im je ego veći nego što su oni sami, pa kad se umisle neke stvari nema te stvarnosti koja im može dokazati da su i oni samo ljudi, ma kakvi ljudi pa oni su 'face', je vrajt, moš mislit..

i što je još zanimljivo kad se takvim tipovima obraćaš sa sarkazmom, oni ga shavaćaju kao pohvalu...
sad mi treba onaj smajlić što se lupa čekićem po glavi ;)
AHAHAHA, evo pronašla sam za sve ekreme ovoga svijeta...



pusa svima..

utorak, 5. listopada 2010.

n.o.v.o.


opet malo promjene, nadam se da nije previše, he he znam da je ljeto iza nas ali eto neka bar slikom podsjeća da je bilo tu..
baš nešto razmišljam, preko dana mi se baš i neda pisati a po noci imam napadaje monologa... LOL
ma sve u svemu, pusek od tuznog-osmjeha

gypsy.. like it.. itd..



neda mi se tipkati, zasad samo glazba....
uživajte..





četvrtak, 30. rujna 2010.

Hero...


Let me be your hero

Would you dance, if I asked you to dance?
Would you run, and never look back?
Would you cry, if you saw me crying?
And would you save my soul, tonight?

Would you tremble, if I touched your lips?
Would you laugh? Oh please tell me this
Now would you die, for the one you love?
Hold me in your arms, tonight

I can be your hero, baby
I can kiss away the pain
I will stand by you forever
You can take my breath away

Would you swear, that you'll always be mine?
Or would you lie? Would you run and hide?
Am I in too deep? Have I lost my mind?
I don't care you're here, tonight

I can be your hero, baby
I can kiss away the pain
I will stand by you forever
You can take my breath away

Oh, I just wanna hold you
I just wanna hold you, oh yeah
Am I in too deep? Have I lost my mind?
Well I don't care you're here, tonight

I can be your hero, baby
I can kiss away the pain, oh yeah
I will stand by you forever
You can take my breath away

I can be your hero, I can kiss away the pain
(I can be your hero, baby)
And I will stand by you, forever
You can take my breath away
You can take my breath away
An' I can be your hero


hmmm, daaa svi oni obećavaju brda i doline dok osvajaju slabiji spol, he he he u stanju su obećati i neodrživo samo da dobiju ono što žele, a ne shvaćaju da ono što se obeća treba i ispuniti, a to je malo teži dio, čast izuzecima..

zanimljivo da svi ti naši muškarci žele obećavati i izigravati heroje iako ustvari nitko to od njih ne traži, ali valjda je to način da hrane njihov, uvijek gladan ego..

tako da mi se ponekad čini da smo mi žene u cijeloj toj priči ponekad višak, a ponekad samo ukrasni dodatak :D

bilo kako bilo, zanimljivo ih je gledati kako se trse obećavati i brda i planine a ponekad i brežuljke, a znati da od svega toga možda dobijete vrpu hmm, pjeska.. LOL

oduvjek su mi bili zanimljiviji oni što ne obećavaju baš ništa ali se trude pokazati da im je stalo unatoč mogućnosti da ispadnu mlakonje, naravno mlakonje u muškim očima ali veličinu imaju tamo gdje treba, u ženskom srcu, naravno, he he he sram vas bilo ako ste pomislili na neku drugu 'veličinu' ...

ma uostalom tko ga nebi ovako zgodnog, iako pjeva o neodrživom..
uostalom, sve smo mi mazohistice i ponekad padamo na glupe pjesmuljke..


nedjelja, 19. rujna 2010.

kako jadno... :(


zgrožena sam.. večeras surfajući na faceu, primjetim da je dosta prijatelja dodalo novu 'prijateljicu', samo mi njena profilna slika nikako nije pasala, .. ponukana radoznalošću, odem na profil i imam šta vidjeti, djevojčica od 15-ak godina objavila golišave slike, tako degutantno, ma fuuj... uglavnom, prvo što mi je palo na pamet je bilo da ili je pukla ko' kokica pa napravila tako nešto, ili se gadno zamjerila nekome pa je objavio takve slike na netu u njeno ime..
uglavnom ispostavilo se da je bivši dečko odlučio podjeliti njihovu intimu sa svima, otišao na face , napravio profil u njeno ime i objavio te slike, i najgore od svega, u dva dana nakalemio joj preko 400 frendova, a profil otvorio tako da ga mogu komentirati svi koji to žele..
pitam se koliko moraš biti BOLESTAN da napraviš tako nešto??!!
neznam što da mu je napravila, nema pravo tako uništiti njen život..
ok, i ona je malo naivna kad je dopustila da ju slika u tim pozama, ali opet otkud mu pravo da ju tako osramoti,
i na kraju kako ga kazniti?
čula sam da je cura završila u bolnici? kako i nebi, mogu samo zamisliti šta sad osjećaju njeni roditelji.. :(((((
mislim da neki muškarci u svojoj nemoći jednostavno ne znaju podneti prekid na muški način, nego idu u krajnost i iz osvete, napravit će bilo što, kako bi objekt svoje opsesije ubili u pojam,
J A D N O !!!!!!
a da su bili muškarci ne bi bili niti ostavljeni, što reći, picajzle ostaju pisajzle..

utorak, 14. rujna 2010.

pjesmuljci..


eh da, kako glazba može utjecati na raspoloženje, ma kakvi apaurini ili šta već piju za smirenje, pusti muziku do daske,( he he he bar onoliko da ti ne zovu policiju zbog uznemiravanja javnog reda i mira) i uživaj..
ima jedna grupa na fejsu, zove se 'muzika je moja droga, a you tube moj diler' i baš i jeste tako..
ja obožavam one romantične pjesmuljke i oni me smire na brzinu, bez obzira kako nervozna bila..

ova dole je za sve one koji zaboravljaju koliko im značimo..
eto za sad toliko, odoh spavat..
pusek..

nedjelja, 12. rujna 2010.

vremeplov..


mislim da ću se ovih dana baciti na pisanje bloga..
puno mi se toga vrzma po glavi , samo kad sjednem za komp.. ili se bacim na posao ili odlutam na hebeni face pa se tamo zadržim na glupim igricama o kojima sam (moram priznati) pomalo i ovisna..
slušam neku pjesmu i razmišljam o tome šta je pisac htio reći :/ al' nema veze, nije ni bitno, dakle naslov posta je vremeplov, ali nećemo sad ploviti vremenom, ovo je samo najava budućeg pisanja..
sad odoh spavati, jest' da je sutra nedjelja, ali treba se naspavati..
pusa od osmjeha,

utorak, 24. kolovoza 2010.



..bacila je sve niz rijeku.. i pošla u drugi svijet..


đizzss puni mjesec me drži budnom, srećom pa sutra mogu malo duže odspavati, inače bi bila kao pretučena,
jooj danas sam pila kavicu u ugodnom društvu, :)) i baš mi je bilo ok, samo me teme već pomalo zamaraju, nadam se da će iduća kavica biti u starom štihu, red zahebancije , red šale i red .. hmm a što drugo nego trach partija... Pusa mojoj frendici.. do sljedeće kavice, tamo gdje su wc-i malo uski :P

još samo ova pjesmica, baš mi je onak.. suuper..


....baš lijepa pjesma...
negdje sam je već čula, ali se ne mogu sjetiti gdje!?

petak, 23. srpnja 2010.

nesanica...


opet me je zeznula kava, ne spava mi se, ali nije mi ni žao.. nakon jako vrućeg i napornog dana, konačno je malo zahladilo, sjedim u kući iz mog djetinjstva, tipkam ovaj post i kroz otvoren prozor gledam rijeku kako tiho teče, preko se čuje glazba, koncert poznatog pjevača, lagani povjetarac mi hladi kožu, u bem ti opet sam izgorila kao rak.. nikad se neću opametiti, meni je i tri minute na jakom suncu previše, a danas sam bila pa valjda 45 minuta na jakom suncu, ono razmišljam baš mi je super u vodi i ako budem bila samo u vodi ..možda neću izgoriti.. je vrajt, sad nek se slikam..

malo mi nedostaje moja bolja polovica...
hmm, šta malo ... malo više!

">
upravo svira ova pjesma pa me hvata nostalgija za kućom, al' tješim se još par dana pa ponovo u kolotečinu.. :)

godišnji polako ide kraju..

sad mi je palo na pamet, pa ima već godina dana da sam počela pisati ovaj blog..
puno se toga događalo u mom životu od tada, dosta ružnih ali i pokoji lijepi događaj, i po neznam koji puta vidjela sam da se zloba uvijek obija o glavu, nisam neko zlopamtilo ali kad mi netko pokušava uništiti sve ono što mi je bitno u životu, a nakon toga mu se nešto drugo obije o glavu nemogu a da ne osjetim neku zadovoljštinu.. sve se vraća , sve se plaća, pa eto sad nek plaća, jer tko pod drugim jamu kopa sam u nju upada.. u moju nije upao ali se zahebao pa nastavio kopati pod drugima... i sad se ne vidi od govana.. nije mi drago zbog toga ali neka vidi kako je to, nadam se da se pita, šta mu je to trebalo!
znam da sam se ja puno puta pitala to isto i na koncu shvatila da je valjda tako moralo biti, dok ne pojedeš govno, neznaš kako je dobar kruh kojeg držiš u ruci..

uffff noćni sati i moji monolozi.. LOL..

svima vama koji zavirite u moj mali svijet velikaaa pusa od tuznog-osmjeha..

uz obećanje da ću češće pisati..

subota, 19. lipnja 2010.

malo promjene..


evo malo sam promjenila boju bloga, ona roza je i meni pomalo iritantna. Nadam se da je ova u redu, ako vam je ok napišite, vidim da ima posjeta ali niti jednog komentara, hmmm, doduše nisam jako dugo pisala jer ustvari ono što i kako se sad osjećam i nije za širu javnost. Ma i nije tako strašno ali eto neke misli je ipak bolje zadržati za sebe jer i ako ih kažem ili napišem mogle bi se pogrešno interpretirati a onda samo problemi, koji mi u ovom trenutku nisu ni najmanje potrebni.

ma sve će biti ok, I hope so.

pusa svima od tuznog-osmjeha.

nedjelja, 9. svibnja 2010.

Nekoliko dobrih razloga za proslavu Majčinog dana




Ovo je za sve mame koje su probdjele noći sa bolesnim djetetom u rukama, govoreći "U redu je, mama je tu."

Ovo je za mame koje su hodale po kući cijelu noć sa bebom na rukama, koja nije prestajala plakati.

Ovo je za sve majke koje su se pojavile na poslu sa pljuvačkom u kosi, mrljama od mlijeka na bluzi i pelenama u torbi.

Za sve majke koje su pekle kolače za rođendane i šivale kostime za školske predstave.

I za sve majke koje to nisu radile jer su bile na poslu, trudeći se zaraditi novac kako bi se platili računi.

Ovo je za majke koje su rodile djecu koju nikada neće vidjeti.

I za sve majke koje su uzele tu djecu, dale im dom i pružile svu svoju ljubav.

Ovo je za sve majke koje su sjedile na klupama na košarkaškim, nogometnim ili rukometnim utakmicama, i kada su ih djeca pitala, “Jesi me vidjela?”, rekle su, “Naravno da sam te vidjela, ne bi to nizašto propustila” i stvarno to mislile.

Ovo je za sve majke koje su vikale na djecu u dućanu i dale im po guzi u očaju, kada su djeca udarala nogama, poput dvogodišnjaka koji želi sladoled prije večere, i poslije se mrzile jer su izgubile živce.

Ovo je za sve majke koje su porazgovarale sa djecom i objasnile im sve o tome kako bebe dolaze na svijet. I za sve majke koje su to željele učiniti, ali jednostavno nisu mogle.

Za sve majke koje su čitale priču za laku noć dva puta svaku večer. I tada su je pročitale još jednom nakon molbe: “Ispričaj mi još jednom priču.”

Ovo je za sve mame koje su naučile djecu zavezati vezice za cipele prije nego su krenula u školu. I za sve majke koje su uzele cipele na čičak umjesto onih sa vezicama.

Ovo je za sve majke koje su naučile svoje sinove kuhati i šiti, i svoje kćeri da budu hrabre i snažne.

Ovo je za sve majke čije se glave automatski okrenu kad nježni glasić u gomili zazove “Mama?”, iako znaju da su njihova djeca kod kuće ili odrasla.

Ovo je za sve majke koje su primile poziv iz škole da im je dijete bolesno i neka odmah dođu po njega u školu. I one su to učinile.

Ovo je za sve majke čija su djeca krenula krivim putem, i koje ne mogu pronaći riječi kojima bi doprle do njih.

Za sve majke koje su se ugrizle za usnicu, kad su vidjele da je njihova četrnaestogodišnjakinja pofarbala kosu u zeleno.

Što čini dobru majku?

Je li to strpljenje?
Suosjećanje?

Mogućnost dojenja bebe, kuhanja večere i šivanja gumba na košulju, sve u isto vrijeme?

Ili je to srce? Je li to bol koju osjećaš kada gledaš svoju kćer ili sina kako ide niz ulicu, odlazeći po prvi puta sam u školu?

Ili je to strah koji osjećaš u 1 ujutro kad tvoj tinejdžer sa novopečenom vozačkom dozvolom kasni jedan sat kući?

Trzaj koji te probudi iz sna, natjera da odeš od kreveta do kolijevke u 2 u noći i staviš ruku na svoju usnulu bebu?

Ili osećaj tupe boli dok promatraš kćer ili sina kako spava, noć prije odlaska na fakultet u drugi grad?

Ili potreba da, gdje god se nalazila, otrčiš u zagrljaj svome djetetu, kad čuješ vijest da se dogodila nesreća, izbio požar ili neko dijete umire?

Ovo je za sve majke djece koja su poginula u nesreći i majke onih koji su skrivili nesreću. Za sve majke čija su djeca preživjela nesreću i majke koje su sjedile pred televizorom prestravljene, grleći svoje dijete koje se upravo vratilo živo i zdravo iz škole.

Za sve majke koje su u suzama stavljale cvijeće i lutke na grobove svoje djece. Za one čija su djeca umrla od bolesti, nesretnim slučajem i najgore od svega i najteže za shvatiti, djeca koja su počinila samoubojstvo.

Ovo je za sve mlade mame koje se muče sa mijenjanjem pelena i manjkom sna.

I starije mame koje su naučile ili još uče pustiti djecu da odu od kuće.

Za sve zaposlene mame i mame kućanice.

Samohrane majke i oženjene majke.

Bake čija mudrost i ljubav prema svojoj odrasloj djeci i djeci njihove djece ostaje konstantna.

MAMA, HVALA TI!


C/P zena.hr

ponedjeljak, 26. travnja 2010.

bez..




"Vjera bez ljubavi čini nas fanatičnim
Dužnost bez ljubavi čini nas zlovoljnim
Rad bez ljubavi čini nas sitničavim
Moć bez ljubavi čini nas nasilnim
Pravednost bez ljubavi čini nas okrutnim
Život bez ljubavi čini nas bolesnim"

C/P

Samo oni koji su vole znaju što je ljubav,
samo oni koji su voljeni znaju što je sreća!

ovo nije C/P, ovo je napisano mojom rukom davno davno...
i još uvjek tako mislim.
pusa za mog Gogssa..

petak, 12. ožujka 2010.

do kada?


Do kada će na ovome svijetu vladati zavist, mržnja ili neki drugi loš osjećaj? Nije mi jasno, zašto se ljudi moraju svađati, mrziti, kad život puno bolje funkcionira u slozi i poštovanju. Ok, kužim da ima ljudi koji jednostavno ujutro mrze sebe a poslijepodne cijeli svijet. Vjerovatno ni sami nisu svjesni da može biti i bolje ili im je duša toliko zatrovana mržnjom da nisu ni svjesni da to što rade nije dobro, nego za loše stvari koje čine okrivljavaju nekoga drugoga. Jedno vrijeme sam i sama bila zločesto nastrojena, :-) za loše stvari koje su mi se dešavala krivila sam druge, ujutro se budila neraspoložena i sa crnim mislima, a onda sam shvatila da to jednostavno nisam ja!
Ja ne mogu drugima željeti zlo, nisam takva.. Ako sam nekome nešto loše i napravila nije bilo namjerno. Oprostite mi.
Prije par dana našla sam se na meti osobe koja svu žensku populaciju smatra manje vrijednom, naravno sve osim svojih bližnjih. Iako tvrdi da nije tako, po pisanju bi se dalo zaključiti da nitko nije dostojan pisanja iza njega jer nije dovoljno pametan , pitam se kako ne shvaća da nikoga ne zanima ono što on ima za reći jer naporni ljudi nikome nisu zanimljivi.
Dakle našla sam se na njegovoj meti, iako bi inače jednostavno ignorirala otrovne komentare ovaj put jednostavno nisam htijela, jer mi ponekad jednostavno prekipi slušati prosipanje pameti..
I naravno odgovorila sam u svom stilu.. pomalo zločesto ali bez vrijeđanja, jer neki ljudi na vrijeđanje reagiraju salvama uvreda i laži, a i tipus je takav da ne preza ni pred čim samo da dokaže kako sugovornik koji mu kaže istinu nije dovoljno pametan da se upušta u raspravu sa njim.
Ma uostalom nije ni bitno šta se desilo ali me iznenadila reakcija prijateljice koja mi je rekla da sam 'čisti otrov' i da sam ju stvarno iznenadila svojim pisanjem!?
Mislim onoooooooooo, nikad nisam prodavala maglu da sam neka glupa dobrica, ali isto tako na ponižavanje odgovaram na svoj način.
Razlika je u toma što ne reagiram u afektu i razmislim prije nego kažem ono što mislim. Zloba na taj način bude umanjena i šteta manja, a i kad čovjek razmisli hladne glave ni tuđe uvrede nisu tako jake.
Znam da u puno slučajeva ja ispadam glupa jer ne reagiram odmah, ali na taj način ni ne prosipam uvrede koje bi inače nanele mnogo zla i meni, jer bi me kasnije pekla savjest za izrečeno, a i onome kome su upućene jer nije ugodno čuti kad te neko vrijeđa pa bio ti kriv ili ne..
Moram priznati da ima ljudi koji uživaju spletkariti i zavađati druge, iako mi nije jasno zašto u tome uživaju. Kako bilo tko može uživati u tuđoj nesreći?
sve se vraća , sve se plaća..
i to kad se najmanje nadamo..
Pusa od tuznog-osmjeha.

petak, 26. veljače 2010.

Posvećeno pismo




Kad bi Bog na trenutak zaboravio da sam marioneta i darovao mi nešto malo života,
iskoristio bi ovo vrijeme najbolje kako znam.

Vjerojatno ne bih rekao sve o čemu razmišljam, ali sasvim sigurno bih porazmislio o svemu što kažem.
Cijenio bi stvari prema njihovom značenju, a ne prema njihovoj vrijednosti.
Spavao bih malo, vise bih sanjao, znam da svaku minutu sa zatvorenim očima gubimo 60 sekundi svjetla.
Hodao bi kad se drugi zaustave, budio bi se kad drugi spavaju.

Kad bi mi Bog darovao mrvicu života, obukao bi se jednostavno, okrenuo se k Suncu, otkrivajući ne samo svoje tijelo, nego i svoju dušu. Uvjeravao bih ljude, kako se varaju, kad misle da se u starosti nije moguće zaljubiti. Ne znaju da stare baš zato što izbjegavaju ljubav!

Djeci bi napravio krila, ali uzeo bi im ih dok se ne nauče letjeti. Starijim osobama bi kazao da smrt ne dolazi zajedno sa starošću već s napuštenošću.

Toliko stvari bi se naučio od vas, ljudi...

Naučio sam da svi žele živjeti na vrhu planine, zaboravljajući da se istinska sreća skriva u samom načinu penjanja na vrh. Naučio sam da kad novorođeno dijete uhvati svojom malom ručicom očev prst, drži ga zauvijek. Naučio sam da čovjek ima pravo gledati na drugoga odozgora samo onda kad mu hoće pomoći da bi se podignuo.

Toliko je stvari što sam se od vas mogao naučiti, ali u stvarnosti nemam baš puno od toga, jer kad me polegnu u grob, to ću zaboraviti.

Govori uvijek što osjetiš, a čini što misliš.

Kad bi znao da te danas posljednji put vidim pospanu, snažno bi te zagrlio i molio se Bogu da mi dozvoli biti tvojim anđelom čuvarom. Kad bi znao da su to posljednje minute što te vidim, rekao bih ti 'volim te' i ne bi glupo pretpostavljao da to znaš.

Uvijek ima nekakvo sutra i život nam daje mogućnost učiniti dobro djelo, ali danas je sve što mi ostaje,
htio bih ti reći da te veoma volim. Sutra nema nitko zagarantirano-niti mladi, niti stari. Možda danas posljednji put promatraš one koje voliš. Zato nemoj biti neodlučan, učini to danas, jer ako se pokaže da sutrašnji dan ne dočekaš, žaliti ćeš za danom u kojem ti je nedostajalo vrijeme za jedan osmijeh, za jedan poljubac, da si bio prezauzet da bi im prenio posljednje želje.

Budi stalno blizu onih koje voliš, govori im na glas kako ih trebaš, kako ih ljubiš i budi prema njima dobar;
nađi vremena i reci im 'žao mi je','oprosti','molim te','hvala' i sve ostale riječi ljubavi koje poznaješ.
Nitko neće pamtiti tvoje skrivene misli. Zato moli Boga za snagu i mudrost da bi ih mogao izraziti.

Pokaži svojim prijateljima i bližnjima kako su ti veoma potrebni.


GABRIEL GARCIA MARQUEZ, istaknuti 74-godišnji kolumbijski pisac, autor "Sto godina samoće",dobitnik Nobelove nagrade,boluje od raka.
Povukao se iz javnog života, a svojim prijateljima poslao je "Posvećeno pismo".

nedjelja, 14. veljače 2010.

Valentinovo..


Još jedna praznik, koji mami novac iz džepa.
Ma ako ću nekoga voljeti pokazat ću mu to svaki dan, a ne onda kad mi tamo netko kaže da pokažem, LOL...
Ipak.. svima koji vole nekoga, sretan dan zaljubljenih...
Velika pusa za mog Gogssa..


srijeda, 10. veljače 2010.

šala..

he he he neznam zašto, ali ova pjesma mi ne izlazi iz glave, danas sam je čula na radiu i ne prestaje mi svirati..
nije to šala.. nije to šala..


nemogu se prestati smijati..
hmmmmmmm, pada mi na pamet ona narodna.. psi laju, karavane prolaze ;-)
pusa svima od tuznog-osmjeha

četvrtak, 4. veljače 2010.

uzmi osmjeh..



Uzmi osmijeh i
daruj ga onome tko ga nikad nije imao.
Uzmi zraku sunca i
učini da odleti onamo gdje vlada noć.
Otkrij izvor i
okupaj onoga tko živi u blatu.
Uzmi suzu i
položi je na lice onoga tko nikad nije plakao.
Uzmi hrabrost i
stavi je u dušu onoga tko se ne smije boriti.
Otkrij život i
pripovijedaj o njemu onome tko ga ne može shvatiti.
Uzmi nadu i
živi u njezinu svjetlu.
Uzmi dobrotu i
daruj je onome tko ne zna darivati.
Otkrij ljubav i
pokaži je čitavom svijetu.


/Mahatma Gandi/

utorak, 26. siječnja 2010.

bedara ili samo loš dan ?


Danas sam sva neka bezvoljna.. ništa mi se neda, nisam sigurna dali je to bedara ili mi je samo loš dan.. dva ... tri.. he he ma i nije baš tako loše, ne mogu reći da sam u totalnom bedu, nego jednostavno mi se neda ulagati truda onoliko koliko bi bilo potrebno da stvari idu svojim tokom..
vjerovatno zato i ne ide onako kako bi trebalo..
bit će bolje , kažu ljudi, samo da ja malo dođem do sebe i krenut će.. valjda..
kažu ljudi da se protiv depresije treba boriti na sve moguće načine, veselim bojama, svjetlosti.. veselim ljudima.. itd..itd..
e pa ja ne želim.. danas se želim prepustiti letargiji i ..uživati.. u njenim blagodatima.. zašto se boriti protiv nečega kad znamo da će proći samo od sebe.. čemu ulagati trud da depresija ili šta već jeste prođe kad znam da sutra ili već prekosutra kad se probudim taj osjećaj će proći i mogu normalno nastaviti tamo gdje sam stala.. sad jednostavno ne želim ulagati trud kad znam da nema smisla, tako je kako je i ok..
moglo bi se reći da sam na stand by-u.. funkcioniram tek toliko da sam tu.. :-)
a sutra ..? pa sutra je novi dan i sve će biti ok.. posao, škola, klinci i sve će biti na svom mjestu, ma razlog za radost se uvijek nađe , samo ako ga želimo pronaći i ako smo sposobni uživati u malim stvarima.. a ako nismo, ma uzalud nam sve radosti ovoga svijeta ako ne prepoznajemo da su tu oko nas a ne tamo negdje daleko..

zato kažem treba se nekad prepustiti i letargiji.. jer ako ne znamo kako je biti nesretan kako ćemo prepoznati sreću.. toliko..
pusa svima od tuznog osmjeha.. ;-)

utorak, 12. siječnja 2010.

za moje cure... :-*

Da ti mogu uhvatiti dugu, učinila bih to!
Samo za tebe, da njezinu ljepotu dijelim s tobom.
U dane kad se osjećaš usamljeno,
kada sve nevolje ovoga svijeta padnu na tebe,
i kada ti se čini da je kraj, da izlaza nema,
mogla bih podići planinu samo za tebe.
To bi bila planina iskrenosti, mjesto na kojem možeš biti sama sa sobom.
Da isplačeš dušu i da se pomiriš i oprostiš sa najdražima!
Da mogu sve tvoje probleme uzeti u svoje ruke, bacila bih ih u more.
Ali sve te stvari su meni nemoguće.
Ne mogu ti podići planinu ni uhvatiti dugu ...
Zato dopusti mi da budem ono što najbolje znam:
prijatelj koji je uvijek uza te!
Izabeli i Adriani..

C/P http://www.facebook.com/note.php?note_id=239887114418

utorak, 5. siječnja 2010.

Isplati se...


Isplati se… svaki trn, svaka ruža… svaka suza koja zalijeva ono što će poslije procvjetati u osmijehu… jer život je prelijep sam po sebi… nisu bitne muke, jer sve prolazi... sve prolazi i sunce opet sja.
Ima trenutaka kad osjećamo da je sve loše, da naši životi tonu u neku duboku provaliju, da koliko god se trudili, ne uspijevamo vidjeti ni najmanju pukotinu kroz koju bi prošla svjetlost!
U tim trenucima moramo uzeti svu našu ljubav, svu našu hrabrost, naše osjećaje, našu snagu i boriti se kako bismo izašli i krenuli naprijed.
Često se pitamo, isplati li se iznova oduševljavati? Mogu samo kazati: Nastojmo da naš život bude vrijedan truda.
Isplati se trpjeti; jer sam naučio ljubiti sa svim srcem.
Isplati se predati sav; jer svaki osmijeh i suza su iskreni.
Isplati se sagnuti glavu i spustiti ruke; jer kad ih podignem, bit ću u srcu još jači.
Isplati se suza; jer ona je filter mojih osjećaja, putem nje priznajem da sam osjetljiv i pokazujem se kakav jesam.
Isplati se učiniti pogrešku; jer daje mi iskustvo i veću objektivnost.
Isplati se ponovno podići glavu; jer dovoljan je i samo jedan pogled na svijet da mi ispuni taj prazni prostor.
Isplati se opet nasmiješiti; jer to pokazuje da sam naučio nešto više.
Isplati se prisjetiti se svih loših stvari koje su mi se dogodile; jer su me iskovale u ono što sam danas.
Isplati se pogledati unatrag; jer tako znam da sam ostavio trag u drugima.
Isplati se živjeti; jer svaka je nova minuta mogućnost da ponovno započnem.
Učinimo neka naš život bude vrijedan truda. Budimo sretni... Istina je da je to vrijedno truda i muke!
Vjerujemo li u Boga, nećemo imati teškoća vjerovati i u ljudsko dostojanstvo i besmrtnu vrijednost ljudske duše.

C/P sa

http://www.facebook.com/home.php?ref=home#/notes/vjerujem-u-andele/isplati-se/236329474418



sve ono što trenutno osjećam napisano je u ovih par redaka.. ni sama ne bih napisala bolje nego autor ovih redaka i zato hvala mu na tome..

nedjelja, 3. siječnja 2010.

New Year



Sretna vam Nova 2010 !!!
Kažu da se početkom godine prave inventure za prošlu godinu, zbrajaju se i oduzimaju pobjede i porazi..
kad se sjetim prošle godine , heh ma bilo je svega.. najviše poraza i razočaranja, ali sve je to dio trake koja se život zove i najčešće se kaže ''ono što te ne ubije to te ojača.'' meni je bitna samo jedna pobjeda iz prošle godine i to je najvažnije, a sve ostalo je manje važno..
moji nadraži su pored mene i ništa mi više ne treba..
obitelj na okupu, ljubav, radost i sreća u očima onih koji su najbitniji to je ono što želim sebi a i svima vama koji čitate škrabotine na ovom virtualnom papiru, još jednom hvala vam svima i pusa od tuznog osmjeha..