četvrtak, 18. studenoga 2010.
nema ga više...
nema ga više.. 16. 10. pisala sam post pod imenom R.I.P posvećen Toši, taj dan On, je slavio rođendan.. dali je znao da ga slavi posljednji put? vjerovatno ne, ali divim mu se baš zbog toga, jer je svaki dan živio, kao da mu je zadnji,
bio je čovjek koji je znao uživati u životu, čak i kad nije imao novaca, znao je stvoriti atmosfveru, kao da je rockefeller...
bio je ljudina, nikada nikom nije govorio iza leđa, svatko je znao što on o njemu misli, jer je bio bez dlake na jeziku...
kad su mi javili da je ponovo u bolnici, nisam bila zabrinuta jer sam znala da je toliko već puta, bio, kako oni kažu 'kritično', a kad bih mu došla u posjetu on bi me dočekao sa velikim osmjehom i kao i uvijek rekao; ma pusti ih, samo paničare..
da je bar i ovaj put bilo tako..
ovaj put nije, nakon pet dana, otišao je ... nema ga više... ne mogu vjerovati, pa zašto.. bio je tako pun života... jednostavno se predao.. sve nas je prevario.. i otišao tamo odakle povratka nema...
a mi smo ostali šokirani, s boli u srcima.. i sa tri riječi na usnama..
...nema ga više....
za najboljeg ujku na svijetu..
R.I.P
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar