Danas sam sva neka bezvoljna.. ništa mi se neda, nisam sigurna dali je to bedara ili mi je samo loš dan.. dva ... tri.. he he ma i nije baš tako loše, ne mogu reći da sam u totalnom bedu, nego jednostavno mi se neda ulagati truda onoliko koliko bi bilo potrebno da stvari idu svojim tokom..
vjerovatno zato i ne ide onako kako bi trebalo..
bit će bolje , kažu ljudi, samo da ja malo dođem do sebe i krenut će.. valjda..
kažu ljudi da se protiv depresije treba boriti na sve moguće načine, veselim bojama, svjetlosti.. veselim ljudima.. itd..itd..
e pa ja ne želim.. danas se želim prepustiti letargiji i ..uživati.. u njenim blagodatima.. zašto se boriti protiv nečega kad znamo da će proći samo od sebe.. čemu ulagati trud da depresija ili šta već jeste prođe kad znam da sutra ili već prekosutra kad se probudim taj osjećaj će proći i mogu normalno nastaviti tamo gdje sam stala.. sad jednostavno ne želim ulagati trud kad znam da nema smisla, tako je kako je i ok..
moglo bi se reći da sam na stand by-u.. funkcioniram tek toliko da sam tu.. :-)
a sutra ..? pa sutra je novi dan i sve će biti ok.. posao, škola, klinci i sve će biti na svom mjestu, ma razlog za radost se uvijek nađe , samo ako ga želimo pronaći i ako smo sposobni uživati u malim stvarima.. a ako nismo, ma uzalud nam sve radosti ovoga svijeta ako ne prepoznajemo da su tu oko nas a ne tamo negdje daleko..
zato kažem treba se nekad prepustiti i letargiji.. jer ako ne znamo kako je biti nesretan kako ćemo prepoznati sreću.. toliko..
pusa svima od tuznog osmjeha.. ;-)
Nema komentara:
Objavi komentar