nesanica..

nesanica.. prouzrokovana nes kavom, blesavo ali istinito..
a onda se ideje roje kao lude, mogla bi cijelu noć pisati,ali ono što bih napisala vjerovatno bi većini ljudi bilo nerazumljivo i tako zamršeno da bi me rado zatvorili , he he tamo negdje na par mjeseci..
Stoga budem malo pripazila na izljeve 'mudrosti' u noćnim satima.
Danas nešto razmišljam o prijateljstvima i prijateljima.
Postoje prijatelji koje stekneš u djetinjstvu i vjerovatno ti takvi prijatelji uvijek ostaju u lijepom sjećanju, premda ih u vrtlogu života povremeno zaboraviš. Neki od njih, ostaju u blizini pa za njih može se reći da su ti prijatelji cijeloga života, iako vjerovatno sve što vas veže i jeste samo činjenica da se poznajete od djetinjstva..

Druga vrsta prijatelja je ona koju stekneš kroz život, e sad i tu ih ima svih vrsta , veličina i oblika. ;)
Pitanje koje se nameće kroz cijelu priču je , koliko ustvari su iskrena sva ta prijateljstva?
Može li iskreno prijateljstvo preživjeti ljudsku zlobu, zavist i bahatost nas samih?
Jer često se i sama uhvatim u vaganju i vrednovanju prijateljstva, na osnovu priča treće strane.
Doduše najčešće se držim poslovice; Ne slušaj što ti priča, nego tko ti priča!
Ali na kraju krajeva svi smo mi ljudi, ponekad naivni do boli, ponekad skloni povjerovati nekom drugom, a ponekad jednostavno uključimo obrambeni mehanizam i na taj način branimo se od onoga u što ne želimo povjerovati..
Ja sam od onih, ako nekoga prihvatim kao prijatelja, (što je često, jako jako teško) taj mi ostaje prijatelj bez obzira na sve..
toliko za sad, pusa od mene..