krc..

Zanimljiv naslov, nadam se da vas je zaintrigiralo to moje krc..
Moglo bi biti zvuk polomljenje noge, doduše meni nikad ništa, (a mislim na kosti) nije puklo, pa mogu samo predpostaviti kako to boli.
Kad pukne kost, odemo kod lječnika, on to lijepo namjesti, zagipsa i nakon par mjeseci, kao da ništa nije ni bilo. Naravno da bi se to desilo i ta kost mora biti, koliko-toliko zdrava, jer ako kost nije zdrava , onda i oporavak traje puno puno dulje, a postoji mogućnost da nikad ne zaraste.
A isto tako, taj krc.. bi moglo biti i zvuk puknutog prijateljstva, e sad tu je oporavak malo drugačiji.
Naravno tu imamo više faktora loma i načina oporavaka.
Neka prijateljstva nikad ne pucaju, jednostavno ostaju na stand by aranžmanu, neka pucaju uz veliko bum, a nekima se jednostavno desi taj mali, jedva čujni krc..
a oporavak, naravno ovisi o stanju prijateljstva prije tog krc, bum ili stand by.
Jeste li se ikada upitali što ustvari očekujete od prijatelja?
Dali je to slijepa odanost, naprimjer vi mu pričate sve i svašta a on vama sve to vjeruje i svaku vašu grešku opravdava ili pak očekujete da vam taj isti prijatelj kaže da griješite kad pogriješite.
Nedavno sam čula izreku, da prijatelj nije onaj koji klima glavom nego onaj koji te upozori kad griješiš.
Dali je to uistinu tako ili samo ja imam neke prijatelje koji me vole i poštuju dok im opravdavam sve što mi serviraju, a kad ih upozorim na greške oni me odbace kao istrošenu krpu.
ma ok, vjerovatno je greška u meni jer previše klimam glavom, ha ha ha , ponekad samu sebe podsjećam na one psiće u automobilima koji pri vožnji klimaju glavom i zato su jako simpatični.
Vjerovatno ih ljudi iz tog razloga i vole, jer ne reže, ne traže usluge i ne govore kad treba stati.
Eto nekima ne vrijedi reći sve što ih ide jer onda oni naprave bum ili vas stave na stand by, a meni se danas desio samo jedan mali nečujni krc..