Danas je 18 godina otkako sam otišla iz moje rodne kuće, naravno da su se moji vratili ali ja nisam nikada. Ustvari nikada više nisam osjetila da negdje stvarno pripadam, Čak i ovdje gdje živim već godinama nisam nikada pustila korijenje..
Doduše grad u kojem sam provela tinejdžerske godina prihvaćam kao svoj iako me ustvari za njega vežu samo uspomene i par prijatelja.
Moje rodno mjesto i sad posjećujem sa radošću ali ustvari su ljudi ti kojima se radujem, mjesto kao mjesto mi ne znači previše.
Jesam li zbog toga loše osoba ili samo ciganka u duši, pa zbog toga nemogu pustiti korijenje za neko mjesto?
Prije 18 godina sam na silu napustila mjesto koje mi je bilo sveto, jer kao i svako dijete dom je nešto što se ne napušta dok ne budeš spreman za let, ali eto igrom slučaja ja sam svoje gnijezdo napustila ranije od predviđenog. Mnogi će možda pomisliti da zbog toga mrzim nekoga, npr. ljude koji su me istjerali ali naprotiv Ne mrzim nikoga. Smatram da je sve to igra sudbine i da nije bilo rata tko zna iz kojega bi razloga selila čak 15 puta. Zato mi je smiješno kad ljudi posvete cijeli svoj život tome da stvore što veću kuću, a kad dođe vrijeme da uživaju u tome što su stekli ustvari shvate da tu radost nemaju s kim podijeliti jer boreći se za bogatstvo izgube ljubav i poštovanje svojih najbližih.
Sretni su oni koji uspjevaju zadržati obitelj na okupu, a još sretniji oni koji uspiju u toj obitelji zadržati sreću i blagostanje..
Zato kažem da nikoga ne mrzim, jer mržnja je osjećaj koji razdire dušu a ne čini nikoga sretnim.
Oni koji drugima misle zlo, ne mogu se nadati dobrome. Iz tog razloga ne treba mrziti, ako nekoga ne možeš podnositi, jednostavno se makni od njega i poželi mu sreću jer nismo svi jednaki, sto ljudi sto ćudi, i jako zanimljivo svi imamo nekoga tko nam 100 % odgovara, samo ga treba pronaći u mnoštvu. Ponekad to bude prijateljica , ponekad prijatelj, ovisi o trenutku..
Zato svima vama želim puno sreće i zadovoljstva, ne trčite za materijalnim jer kad starost stigne ne želite reći živio sam da steknem nego sretan sam jer imam ljubav i poštovanje mojih najbližih.
Dosta mudrosti, pusa svima od tuznog osmijeha..
Nema komentara:
Objavi komentar