nedjelja, 17. travnja 2011.

ja u takvu Europu NE želim..


prvo nevjerica, šok, tuga a onda bijes, ma došlo mi je da vrištim od jada.. UDRUŽENI kriminalni pothvat, ma nabijem ih na kurac i njih i takvu pravdu, pa nisu normalni!!
da krenem od početka, sve ovo gore nabrojano uzrokovano je haškom presudom generalima, koji su samo izvršavali zapovjedi koje su stizale sa vrha, ali opet presuda da su krivi za kriminalni pothvat, budi u meni takav bijes da to nije normalno, ma tko je kriv na naše patnje, TKO JE KRIV ZA 5 GODINA PROGONSTVA, ZA SELJAKANJE PO TUĐIM KUĆAMA, ZA TUZNE POGLEDE PREMA JUGU, ZA SVE ONE IZGUBLJENJE DJEČJE RADOSTI, TKO!???
a HEROJI bez kojih nikad ne bi vidjela svoga rodnoga kraja osuđeni za to što danas mogu otići tamo, što imamo slobodnu državu,
bila je ovo još jedna VELIKA pljuska majčice Europe, kojoj se naša politika još jednom uvukla u šupak!
ja u takvu Europu ne želim, ionako smo u tulcu jer nas gazi tko kako želi, ali do kada ćemo primati pljuske i okretati drugi obraz, pa i Isusu bi valjda već dosadilo.. a da ne bi jadnom narodu..
ta ista Europa nam je 91' okrenula leđa i pustila nas da se sami izborimo za ono malo slobode, kad su vidjeli da smo žilavi i da se ne damo baš tako lako zgaziti onda se smilovala pa nam dopustila da imamo svoju državu, ali svaki put kad osjeti da možemo više, bolje, jače, opali nam takvu šamarčinu da se ne možemo oporaviti dugo dugoo..
meni je ova šamarčina bila ona kap koja preljeva čašu...
možda mi koji smo okusili čari izgnanstva i oni koji su u ovom ratu stvarno sudjelovali, to malo više doživljavamo, jer gledam ove oko sebe, oni to onako usput komentiraju, kao da se to njih ne tiče, kao da ne žive u državi koja je upravo proglašena krivom za to što se uspjela obraniti od onih koji su je htijeli pretvoriti u svoju podružnicu.. njima je svejedno..
a mene boli , najradije bih plakala jer sve ono za što su mnogi dali svoje živote je sada proglašeno zločinom...
sve što još mogu reći je
EUROPO STIDI SE!!!
bem vam ..... po svim točkama optužnice..


petak, 8. travnja 2011.

eh da...



Mjesec tinja nad sokakom
zvijezde zavodi
dok koracam skriven mrakom
zelja me vodi

Tu sam behar brao davno
tu si bila ti
sto sve nije zaboravno
sto me zarobi

REF.
Tamburasi, tiho svirajte
dusi lijek sami birajte
zarom plamen snagu prikriva
i ceka tren da ispliva

Dajte samo malo sporije
svaka rijec novu tugu tka
Boze, kad se igras, stvori je
iz case gorkog cemera


Zalio sam sto sve prodje
sto se otelo
pa sad zalim sto je ikad
sve i pocelo

Tu sam behar brao davno
tu si bila ti
sto sve nije zaboravno
sto me zarobi

REF. 2x
Tamburasi, tiho svirajte
dusi lijek sami birajte
zarom plamen snagu prikriva
i ceka tren da ispliva

Dajte samo malo sporije
svaka rijec novu tugu tka
Boze, kad se igras, stvori je
iz case gorkog cemera

Boze, kad se igras, stvori je
iz case gorkog cemera





Poslije tebe svi su dani
k'o kaput raskopcani
nakon svega ljubis njega
on te od tuge brani

Jedino sto dusa pamti
ime izdajice
jednom rukom pismo mi pises
a drugom suze brises

Ref.
Ne trazi me vise pogledom ti
na mjestima gdje smo se ljubili
vise me ne trazi ocima
dusa je moja u vodu skocila
Ne trazi me vise osmjehom ti
tvoj osmjeh ce me ponovo ubiti
dok si mi se slatko smijala
dusa je moja u bolu sijevala

Jedino sto dusa pamti
ime izdajice
jednom rukom pismo mi pises
a drugom suze brises

srijeda, 6. travnja 2011.

idu dani, idu dani...


zadnjih dana malo bacim oko na velikog brata, đizsss, kako ljudi mogu biti podložni svemu i svačemu, a opet kad si izoliran od svijeta valjda ni ne razmišljaš o posljedicama.. uglavnom, imaju neku pjesmu koju pjevaju a ide nekako ovako idu dani, pa sam zato stavila taj naslov..

ovih dana sam malo u tulcu, jer se događaju neke stvari za koje sam mislila da su davno prestale, pa nikako da se oporavim od šoka, što napraviti kad čujete da je muškarac istukao ženu jer nije na vrijeme stala sa bujicom riječi, može li mu to biti opravdanje ili je samo čekao priliku da svoj bijes izbaci na njoj,
ja to ne mogu razumjeti... nikako i nikada.. ma koju grešku da napravila nitko nema pravo dići ruku na ženu.. to mogu samo kukavice , bezkičmenjaci ili bolesnici, jednostavno ne mogu ga smjestiti niti u jednu od tih grupa..
mogu mu samo reći, SRAM TE BILO.. kako si mogao..
bemu miša ako ne ide, ako nikako ne možete na zelenu granu, pa rastava nije kraj svijeta.
neznam kako bi se ponašala da se nađem u toj situaciji, vjerovatno bi proradila moja sila pa bi na kraju bilo dvoje pretučenih..
ali vjerujem da bi to bio kraj braka bez obzira na sve, jebo ti svu ljubav ako ju moraš trpiti preko šake, to za mene nije normalno i nikad neće biti.. ma što drugi govorili, žena nije dužna biti ničiji rob samo zato što je žena..
ali sa druge strane to je moje mišljenje, mnoge misle da su tu pljusku zaradile?! bez obzira na sve, znam samo da bi je ja primila samo jednom i to bi bio kraj..
ako nema dogovora i bilo kakve konverzacije onda je bolje da svako ide na svoju stranu, što vrijedi ostati u braku koji nema ni ljubavi ni nade u bolju budućnost...
pjesma je za moju dušu... ide mi se na koncert.. tko zna možda još i odem..