Radoznala pitanja majci..

C/P

Šta je najljepše na svijetu?

Ti dok spavaš.

Zašto?

Zato što si ti jedina moja istina o kojoj ne razmišljam i dok te gledam kako spavaš znam da je to jedina slika na svijetu koja oslikava mir koji mi treba da bih bila sretna.

Šta je najveće na svijetu?

Tvoje oko. Što stane u njega ne može se smjestiti ni u šta drugo. Nemoj se nikada bojati onoga što možeš da vidiš pa da hodaš okolo poluzatvorenih očiju.

Šta je najslađe na svijetu?

San. Ništa ne može biti lijepo, šareno i slatko kao što ti to u snovima možeš da napraviš. Nemoj nikad zaboraviti da sanjaš.

Šta je najteže na svijetu?

Najteže je kad čuvaš nešto a ne vidiš da nigdje nema onoga što čuvaš.

Šta je najveća prevara?

Najveća prevara je kad dvoje potpuno razjedinjenih ljudi sjede za istim stolom ušuškani u isti stan, isto prezime, jedu zajedno i tako pokazuju pripadnost jedno drugom. Najveća prevara je kad je između dvoje ljudi topao tanjir supe jedina toplota koja postoji.

Šta najviše boli?

Usamljenost. Kad neko odluči da živi sam, da sjedi samo prema samom sebi u tu samoću može smjestiti bilo šta i iz sebe može izvući ono najbolje. Ali ako živiš pored nekoga a osjećaš se usamljeno, to je samoća koja blokira čitav život. Sve što radiš protkano je tom strašnom notom usamljenosti i grčevitom borbom da se iz toga iščupaš. Usamljenost pored nekoga je najgora samoća koja čovjeku može da se desi.

Plašiš me, ne pominješ ljubav! Postoji li ljubav?

Postoji, naravno, zato ti ovo i pričam. Da bi pronašla pravu ljubav moraš napustiti svaku ljubav – iluziju jer će te one samo činiti nesretnom. Ljubav postoji ali ja o tome imam tako malo da ti kažem. Pronađi je. Ne mogu tome da te naučim. Nemoj me to pitati. Ja sam ti majka i možda ću uvijek misliti da te neko, ko je sa tobom, ne voli jer te ne voli onako kako ja mislim da te treba voljeti i onoliko koliko ja mislim da te treba voljeti.

Zašto misliš da me niko ne može voljeti kao ti?

Ni to ne znam da ti objasnim. Jednog dana ćeš razumjeti. Kad budeš imala dijete vidjećeš da je to jedina bezuslovna ljubav na svijetu, ljubav sama po sebi koja ne traži, ne pita, ne nalazi opravdanja, ne moli i ne uslovljava. To je najveća i najjednostavnija ljubav na svijetu.

Stvarno me plašiš.

Ne treba da se plašiš. Samo se čuvaj pogrešnih ljudi, pogrešnih ljubavi, nemoj da ti čitav život izgleda pogrešno i ti sama sebi kad se pogledaš u ogledalo.

Čega se najviše treba čuvati?

Ljudi. Biće puno onih koji će te opipavati dok ne vide gdje si najosjetljivija a onda napraviti jedan oštar rez i mirno gledati kako krvariš. Pojedini ljudi više vole da ranjavaju druge nego da liječe svoje rane. Mogu da žive samo ako vide da drugi pate više nego oni. Toga se čuvaj.

Božić dolazi..

eto polako nam stiže i Božić, ove je godine i temperatura u skladu sa vremenom i čini mi se da je to zasad jedini pokazatelj da je Božić blizu, meni je još nekako rano za kićenje, a i raspoloženje nikako da se prešteka na ono božićno..
lagano me napušta ona glupa depresija, a valjda i to raspoloženje dođe sa božićnim danima.. možda me muzika oraspoloži,(kad ju krenem slušati, jer još ne mogu)
eto blog sam malo obojala u božićne boje, za početak..

i tako..

Dok vani padaju bijele pahulje, sjedim i uživam u tišini i samoći doma svoga..
neću još dugo, nekih 15 minuta i onda ponovo puna kuća, he he he ma neka, volim svu onu trku i zbrku kad se svi okupimo pa onda tisuću zašto i kako i isto toliko odgovora..
Sjećam se vremena kad sam žudila da imam svoju obitelj, i naravno brdo klinaca, eto nakon drugog mi se više nije dalo, neprospavane noći i odgovornost prema tome da nikome ništa ne fali, uvjerile su me da je dva sasvim dovoljan broj, iako i da mi se desi treće sigurno se ne bih previše bunila..
nekad davno kad sam živjela sama, i imala vremena za sebe , nisam se osjećala nešto previše sretno, osjećala sam se kao invalid koji zna da bi trebao imati ruku ili nogu ali ipak mora živjeti bez njih,
odrasla sam u obitelji u kojoj nikad nitko nije bio sam, i često sam željela samo par minuta samoće, a onda kad sam postala punoljetna i počela živjeti sama, shvatila sam da to nije život kakav želim, vjerovatno sam zato više vremena provodila u autobusu putujući doma da budem sa svojima nego što sam vrijeme provodila u stanu samujući..
ne kažem da takav život nema prednosti... i ne mogu se previše žaliti da nisam uživala u samačkom životu, ali obiteljski mi više odgovara, i vjerovatno je to razlog zbog kojega sam se tako mlada i udala...
imala sam sreće i upoznala osobu koja je sasvim suprotnog karaktera od mene, tako da se nadopunjujemo u svakom pogledu, iako je to ponekad teško izvodivo, ali pašemo si ...
tko zna kako bi funkcionirala da sam se udala za nekog opičenjaka i živca kao što sam ja, he he he pa živjeli bi ko' golupčici, malo, malo, bi netko letio kroz prozor..
ovako moj g me drži na zemlji, a ja njegovu pasivnost redovito razbijam i trudim se održavati ga budnim... ne doslovno.. LOL
doduše zadnjih mjesec dana sam malo ubedirana, i ne mogu doći k sebi.. tuga me je tako smlavila da ni urođeni smisao za humor ne pomaže da se trgnem iz ništavila, osim toga ubija me crnina.. nisam tip osobe koja se tako lako prepušta letargiji, uglavnom sam vesela i crnu odjeću nosim samo u iznimnim situacijama, ali otkako je ujak umro ne mogu je prestati nositi, a ni muzika bez koje ne mogu funkcionirati, mi sad jako smeta... đizsssss pa ne mogu sama sebe prepoznati.
ovako tužna nikad nisam bila!
ova godina je u svakom pogledu ispala sranje i dao Bog da se nikad više ne ponovi!
Iskreno se nadam da će iduća godina konačno donijeti nešto bolje nego ova, za svoju obitelj mogu poželjeti zdravlje i mir, jer sve ostalo će samo doći..
pusa svima od ovoga puta stvarno tuznog-osmjeha..