utorak, 26. siječnja 2010.

bedara ili samo loš dan ?


Danas sam sva neka bezvoljna.. ništa mi se neda, nisam sigurna dali je to bedara ili mi je samo loš dan.. dva ... tri.. he he ma i nije baš tako loše, ne mogu reći da sam u totalnom bedu, nego jednostavno mi se neda ulagati truda onoliko koliko bi bilo potrebno da stvari idu svojim tokom..
vjerovatno zato i ne ide onako kako bi trebalo..
bit će bolje , kažu ljudi, samo da ja malo dođem do sebe i krenut će.. valjda..
kažu ljudi da se protiv depresije treba boriti na sve moguće načine, veselim bojama, svjetlosti.. veselim ljudima.. itd..itd..
e pa ja ne želim.. danas se želim prepustiti letargiji i ..uživati.. u njenim blagodatima.. zašto se boriti protiv nečega kad znamo da će proći samo od sebe.. čemu ulagati trud da depresija ili šta već jeste prođe kad znam da sutra ili već prekosutra kad se probudim taj osjećaj će proći i mogu normalno nastaviti tamo gdje sam stala.. sad jednostavno ne želim ulagati trud kad znam da nema smisla, tako je kako je i ok..
moglo bi se reći da sam na stand by-u.. funkcioniram tek toliko da sam tu.. :-)
a sutra ..? pa sutra je novi dan i sve će biti ok.. posao, škola, klinci i sve će biti na svom mjestu, ma razlog za radost se uvijek nađe , samo ako ga želimo pronaći i ako smo sposobni uživati u malim stvarima.. a ako nismo, ma uzalud nam sve radosti ovoga svijeta ako ne prepoznajemo da su tu oko nas a ne tamo negdje daleko..

zato kažem treba se nekad prepustiti i letargiji.. jer ako ne znamo kako je biti nesretan kako ćemo prepoznati sreću.. toliko..
pusa svima od tuznog osmjeha.. ;-)

utorak, 12. siječnja 2010.

za moje cure... :-*

Da ti mogu uhvatiti dugu, učinila bih to!
Samo za tebe, da njezinu ljepotu dijelim s tobom.
U dane kad se osjećaš usamljeno,
kada sve nevolje ovoga svijeta padnu na tebe,
i kada ti se čini da je kraj, da izlaza nema,
mogla bih podići planinu samo za tebe.
To bi bila planina iskrenosti, mjesto na kojem možeš biti sama sa sobom.
Da isplačeš dušu i da se pomiriš i oprostiš sa najdražima!
Da mogu sve tvoje probleme uzeti u svoje ruke, bacila bih ih u more.
Ali sve te stvari su meni nemoguće.
Ne mogu ti podići planinu ni uhvatiti dugu ...
Zato dopusti mi da budem ono što najbolje znam:
prijatelj koji je uvijek uza te!
Izabeli i Adriani..

C/P http://www.facebook.com/note.php?note_id=239887114418

utorak, 5. siječnja 2010.

Isplati se...


Isplati se… svaki trn, svaka ruža… svaka suza koja zalijeva ono što će poslije procvjetati u osmijehu… jer život je prelijep sam po sebi… nisu bitne muke, jer sve prolazi... sve prolazi i sunce opet sja.
Ima trenutaka kad osjećamo da je sve loše, da naši životi tonu u neku duboku provaliju, da koliko god se trudili, ne uspijevamo vidjeti ni najmanju pukotinu kroz koju bi prošla svjetlost!
U tim trenucima moramo uzeti svu našu ljubav, svu našu hrabrost, naše osjećaje, našu snagu i boriti se kako bismo izašli i krenuli naprijed.
Često se pitamo, isplati li se iznova oduševljavati? Mogu samo kazati: Nastojmo da naš život bude vrijedan truda.
Isplati se trpjeti; jer sam naučio ljubiti sa svim srcem.
Isplati se predati sav; jer svaki osmijeh i suza su iskreni.
Isplati se sagnuti glavu i spustiti ruke; jer kad ih podignem, bit ću u srcu još jači.
Isplati se suza; jer ona je filter mojih osjećaja, putem nje priznajem da sam osjetljiv i pokazujem se kakav jesam.
Isplati se učiniti pogrešku; jer daje mi iskustvo i veću objektivnost.
Isplati se ponovno podići glavu; jer dovoljan je i samo jedan pogled na svijet da mi ispuni taj prazni prostor.
Isplati se opet nasmiješiti; jer to pokazuje da sam naučio nešto više.
Isplati se prisjetiti se svih loših stvari koje su mi se dogodile; jer su me iskovale u ono što sam danas.
Isplati se pogledati unatrag; jer tako znam da sam ostavio trag u drugima.
Isplati se živjeti; jer svaka je nova minuta mogućnost da ponovno započnem.
Učinimo neka naš život bude vrijedan truda. Budimo sretni... Istina je da je to vrijedno truda i muke!
Vjerujemo li u Boga, nećemo imati teškoća vjerovati i u ljudsko dostojanstvo i besmrtnu vrijednost ljudske duše.

C/P sa

http://www.facebook.com/home.php?ref=home#/notes/vjerujem-u-andele/isplati-se/236329474418



sve ono što trenutno osjećam napisano je u ovih par redaka.. ni sama ne bih napisala bolje nego autor ovih redaka i zato hvala mu na tome..

nedjelja, 3. siječnja 2010.

New Year



Sretna vam Nova 2010 !!!
Kažu da se početkom godine prave inventure za prošlu godinu, zbrajaju se i oduzimaju pobjede i porazi..
kad se sjetim prošle godine , heh ma bilo je svega.. najviše poraza i razočaranja, ali sve je to dio trake koja se život zove i najčešće se kaže ''ono što te ne ubije to te ojača.'' meni je bitna samo jedna pobjeda iz prošle godine i to je najvažnije, a sve ostalo je manje važno..
moji nadraži su pored mene i ništa mi više ne treba..
obitelj na okupu, ljubav, radost i sreća u očima onih koji su najbitniji to je ono što želim sebi a i svima vama koji čitate škrabotine na ovom virtualnom papiru, još jednom hvala vam svima i pusa od tuznog osmjeha..