sjećanja..

Čudno kako nekakav miris, pjesma ili jednostavno obična stvar mogu podsjetiti na nešto ili nekoga.
Neznam zašto ali eto danas se sjetih nekih davnih događaja, znam da se toga ne bi trebala sjećati jer je odavno sve iza mene, ali eto...
Valjda kad se prepustiš sjećanjima, ne pamtiš loše trenutke, samo one koji su vrijedni pamćenja.
Nedavno su mi rekli, kad ćeš se naučiti da ima zlobnih ljudi na svijetu, koji ujutro mrze sebe a popodne cijeli svijet. Hmm, čini mi se da nikada to neću naučiti. I koliko god me lupale životne nedaće, uvijek ću u ljudima gledati onu svijetliju stranu. Čak i u onima koji su mi nanijeli štetu, hmm, mogu predpostaviti koji su bili njihovi razlozi. A oni koji pored mene prolaze spuštajući glavu i šuteći. Ah, valjda i oni imaju neke svoje razloge..
I vjerovatno su im ti razlozi tako jaki da moraju okretati glavu na drugu stranu.
Eto danas sam malo ubedirana, pa pišem svašta, što možda i ne bih trebala, jer ponekad je bolje neke stvari prešutjeti. A opet sa druge strane, kad neke stvari kažeš naglas bude ti lakše..
Dosta za ovaj put, možda i previše..