biti ili ne biti..

Neki dan čujem kako me lik proziva jer sam se eto usudila pisati na forumu, baš onda kad je on odlučio bojkotirati isti.. Ma ok, navikla sam da na netu svi pišu sve i svašta, oni sa problemom veličine u stvarnom životu, napisati će baš sve da bi omalovažio one koje ne voli. Pitam se da li ti ljudi sebe vrednuju po količini izrečenih bljuvotina i misle li da su pametniji kad za druge kažu da su glupi..
Evo sad i ovdje mogu izjaviti da sebe ne smatram prepametnom osobom, ali ne smatram se niti glupom jer to nisam, (možda samo malo naivna). Ljude inače ne cijenim po tome koliko su pametni nego po karakteru i odnosu sa drugim ljudima. Uostalom pametni ljudi vam nikada, ali nikada neće podvlačiti pod nos da su pametni, to jednostavno zaključite sami i divite im se baš zbog toga. A ako netko tko vam u lice priča sve najbolje a čim se okrenete, krene pričati gadosti taj ne može biti dobar. A o tome koliko je pametan dalo bi se raspravljati jer sve što govorite ili pišete o drugima ostaje negdje zabilježeno, a samim tim postaje dokaz da ste baš to rekli. I UVIJEK postoji mogućnost da taj netko to i pročita.. a onda sami procijenite jeste li pametni ili ne ..
Razmišljala sam o tome dali nastaviti pisati i došla do zaključka da ne želim prekidati jer svaki put kad mi prigovore da ne pišem ono što bi oni htijeli čitati, dobijem poticaj da idem dalje.. jer ne pišem zbog njih nego zbog sebe.. a zašto? pa jednostavno, pisanje na forumu, blogu i uopće na netu mi je način opuštanja, pustim muziku i pišem šta mi padne na pamet.. he he nisu to neke pametne stvari ali ni ne želim se zamarati sa tim..
Bilo je jedno vrijeme kad sam pisala ono što bi druge moglo zanimati, onoo sve po propisu.. (nećete vjerovati čak i tada su tvrdili da sam nedovoljno pametna :P ) i šta sam dobila za to, baš ništa... samo po prstima.. srećom pa je net dovoljno veliki da se sa nekih mjesta možete maknuti tako da neki novi i 'pametniji' mogu nastaviti pisati a da im ne smetate.. :)
a što se tiče 'velikih pljuvatora' njihov problem je to što svoju veličinu vide tek ako nekoga omalovaže i proglase glupim jer eto ne piše onako kako bi oni sami pisali...
a što se mene tiče, ja ću i dalje pisati gluposti, puštati muziku i kuvati virtualne kavice.. i pokadkad napisati i nešto malo manje pametno..

otrov..

Vrijeme vani, bljutavo do bola, ni kiša ni sunce, pravo jesensko..
A nikad nisam voljela jesen, nekako je tužna i podsjeća da sve što ima početak ima i kraj. Doduše za neke stvari je bolje da završe. Danas se i ja osjećam baš kao i ovo vrijeme, bljutavo i mračno..
Uvijek sam mislila da ako ne dopuštam drugima da mi se približe, neću ni dopustiti da me njihove riječi povrijede, ali izgleda da nije tako..
Desilo se nešto ružno, doduše mislila sam da ako se maknem sa određenog mjesta i neki ljudi će me ostaviti na miru, ali izgleda da nije tako. Neki očito žele da nestanem sa neta ili možda sa lica zemlje pa bi im onda srce bilo na mjestu. Nažalost želju im ne mogu ispuniti jer živa u zemlju ne mogu, a sa neta ne želim jer se ne osjećam kriva za njihove optužbe. Što se tiče prijetnje.. O tome možemo raspraviti u četiri oka, jer ako mi netko prijeti bar neka znam tko je pa da prijetnju mogu ozbiljno shvatiti..
Svima ostalima hvala na podršci i pomoći. A tebi kako se već zoveš.. Šinter, Đuro Meho i Mujo heh zanimljivo sve muška imena a spol malo drugačiji, javi se pa odemo na kavicu, istresi svoj otrov u moju facu pa će ti srculence biti na mjestu, ovako nije zanimljivo..
pusa svima od tuznog_osmjeha..

sjećanja..

Čudno kako nekakav miris, pjesma ili jednostavno obična stvar mogu podsjetiti na nešto ili nekoga.
Neznam zašto ali eto danas se sjetih nekih davnih događaja, znam da se toga ne bi trebala sjećati jer je odavno sve iza mene, ali eto...
Valjda kad se prepustiš sjećanjima, ne pamtiš loše trenutke, samo one koji su vrijedni pamćenja.
Nedavno su mi rekli, kad ćeš se naučiti da ima zlobnih ljudi na svijetu, koji ujutro mrze sebe a popodne cijeli svijet. Hmm, čini mi se da nikada to neću naučiti. I koliko god me lupale životne nedaće, uvijek ću u ljudima gledati onu svijetliju stranu. Čak i u onima koji su mi nanijeli štetu, hmm, mogu predpostaviti koji su bili njihovi razlozi. A oni koji pored mene prolaze spuštajući glavu i šuteći. Ah, valjda i oni imaju neke svoje razloge..
I vjerovatno su im ti razlozi tako jaki da moraju okretati glavu na drugu stranu.
Eto danas sam malo ubedirana, pa pišem svašta, što možda i ne bih trebala, jer ponekad je bolje neke stvari prešutjeti. A opet sa druge strane, kad neke stvari kažeš naglas bude ti lakše..
Dosta za ovaj put, možda i previše..

av av u prazno :/

Čitam ovih dana na netu, svađaju se a malo tko zna razloge svađe. Ne kužim kako odrasli ljudi mogu biti tako zagriženi, a istovremeno niti jedno da popusti ili jednostavno odignorira onoga drugoga. Ponekad me takvi likovi podsjećaju na glavu šibice i onaj dio na kutiji gdje se šibica pali. Samo je krivo slovo potrebno da nastane požar, a nama ostalima to izgleda tako smiješno, spominju se partizani, turci, rusi, ustaše i četnici, ma mislim stvarnoooo.. Nekada sam se trudila da te požare smirivam a sad kad više nisam u tom điru vidim kako je to ustvari smiješno jer ti požari ustvari nikada ne rasplamsaju toliko da nekoga opeku, samo planu i nestanu za par dana, ne praveći veće štete osim možda da prodube mržnju između onih koji se svađaju..
Nikada nisam bila za neke velike svađe, ali volim riješiti problem (ako postoji) i to u četiri oka ako je moguće, ako nije ne pada mi na pamet javno se blamirati i nekoga optuživati za stvari koje možda jeste a možda i nije rekao..
Sa druge strane ako sam ja napadnuta strana, radije ću se povući nego da se uvlačim u nepotrebne sukobe..
Jedini način da se uvučem u sukob je taj da malo čačkam dok ne otkrijem tko se krije iza nicka koji me napada.. ;) (u slučaju da neznam tko me napada) ali čak i tada ne iznosim neke činjenice jer nitko tko piše na netu nema pravo pisati gadosti o drugima osim ako za to nema opravdan razlog. Ma uostalom sto ljudi - sto ćudi.. nekome paše tako što, a drugome možda i ne. Svi imamo pravo izbora i svi mi prije onoga send, možemo još jednom razmisliti dali želimo da nas ljudi pamte po lošem, zločestom ili po nekom drugačijem
pisanju.
Samo još jedna sitnica, tko pod drugim jamu kopa sam u nju upada, pa razmislite dali je pametno iznositi gadosti o drugima jer nikad ne znate što drugi o vama znaju a šute jer im jednostavno ne odgovara da sad to kažu..
PS. ovo NIJE nikome posebno upućeno nego pišem onako bezveze, svima i nikome istovremeno..
pusa svima..

maleni..

Uh, ovih dana nikako da dođem malo i ovdje napisati koju 'pametnu'.
Počela škola, počela i mala škola, đaka na sve strane, a ja pucam od ponosa. :)
vremena za opuštanje na netu sve manje, ali mi nije žao. Ide zima pa će biti vremena i za to, nadam se. Uglavnom upasti u kolotečinu i nije tako strašno, osobito za nas koji volimo kolotečine i uživamo u predvidljivosti svakoga dana, hmm, doduše pokoje ugodno iznenađenje nije na odmet, tek toliko da se ne uspavamo.
Ma imala bih puno toga još za reći, ali neka ostane nedorečeno..
pusa svima od tuznog-osmjeha