Fališ! j...ga

''fališ mi jako
ne mogu ni trena više bez tebe
i nije mi lako
jer ti nisi tu kraj mene
u tvome srcu moja ljubav zauvijek ostaje
a ti si dalje, dalje, najdalje''

malo je blesavo kad stojiš pred velikim upitnikom što dalje..   
biti bez love zajedno ili razdvojeni sa nešto malo više love..
da nije klinaca, bez jebemti bi se uputila kuda god, ali ovako.. ja na jednoj, a on na drugoj strani..

Fali mi jako..
nikada ne bih pristala na bilo što slično, ali kad te život stjera u kut, nemaš baš previše izbora..
i pristaješ na sve zbog gologa preživljavanja, i život ti se svede na onih sat-dva skaypa, jer eto fala Bogu na tehnologiji..


a sa druge strane, imaš one osjećaje koji u zajedničkom životu, primaš zdravo za gotovo..
čežnja je svaki danom sve veća i veća, pa kad dođu zajednički dani, ponašaš se poput zaljubljenog tinejdžera, maziš, paziš, ljubiš, grliš i ne želiš trošiti vrijeme na neke beznačajne probleme, (koji naravno ostaju tebi na riješavanje), jer njega nema...

nadam se da će ova situacija proći, bar da ovdje ima barem nekog posla, normalnoga...
sve što se nudi,, je hodanje po kućama i prodavanje magle, a toga sam se naradila za tri života i ne vjeruje da bih više bila tako uspješna u tome.. jednostavno više ne ide..

tako sam melankolična ovih dana, čini mi se da čekam da se nešto desi, a to nešto nikako da dođe, i ono što se dešava nije baš za pohvaliti..

ma bit će bolje, kažu..

jedna za tebe..

Can't Stop Missing You

Even if the stars and the moon collide
And the sun refuse to shine
I still dream of you and I
I can’t let you go
I cross the ocean and reach the land
I give my life just to be your man
I’d walk right thru the fire
So I can let you know
I can’t stop missing you
You were and always will be the one
who brought life into me
Stay beside me and don’t believe me
If I ever tell you I could forget you
In my hearts secrets I’ve locked
And you were the greatest story ever told
I stay in love no matter and I will be waiting
If time will separate and our love to recreate
Memories of you remain engraved in me
I can’t stop missing
you were and always
Will be the one who brought life into me
Stay beside me and don’t believe me
If I ever tell you I could forget you
Even when the stars and the moon collide
I still dream of you and I
I can’t let you go
I cross the ocean and reach the land
I give my life just to be your man
I’d walk right thru the fire
So I can let you know

pusa za jednog austrijanca :**

Živa sam...

Umorila sam se...Puno su suza ove moje oci isplakale.... Puno je želja srcu ostalo neispunjeno... Lomio me život... Gazili me oni za koje sam vjerovala da su mi prijatelji... Previše sam toga oprostila... Ponešto zaboravila... Cuvam one koji su mi poslije svakog pada pomogli da ustanem... Njima poklanjam osmijeh... Lijepu rijec... Nemam više... Ali ne odustajem... U prašini pokupim posljednju mrvicu snage i nastavim da se borim.. Ponekad sa sobom, ponekad sa ljudima... Dok se borim , dobro je... Znam, živa sam..

cp

neke stare pjesme...

Slušam neke stare pjesme, jeste da su bile puno, puno prije mog vremena ali volim te stare, tipa Elvis Presley, Beatles, Crveni koralji, Drugi način itd itd..  ma mogla bih do sutra nabrajati..
nekako su mi prirodnije nego ove današnje nabrajalice, ne kažem da danas nema baš ništa dobro ali eto nekako mi više pašu neke od tih starih ..

eto toliko za sad, moram gibati, na posao..  mmmmmm  kako je lijepo to napisati..
pusa svima od tuznog-osmjeha..

Došlo mojih 5 minuta

Kao što kaže moj dragi, došlo je i tvojih pet minuta... Iskreno se nadam da će biti i malo duže od 5 minuta... he he he ..

Konačno sam našla normalan posao i to bez ikakve štele ili tuđe pomoći, jednostavno otišla na razgovor i valjda sam zadovoljila kriterije pa su me pozvali da dođem raditi..
naime prvo idem na obuku i to u Opatiju, danas.. stvari su spremne, psihički dio priprema obavljen, sad samo put i ''Opatijo, bajna , here I cam...''

sve do danas nisam sama sebi dopustila radost i veselje jer iskreno rečeno, malo kad mi je u životu išlo kao po loju pa mi i sve ovo izgleda potpuno nestvarno..  a valjda će sve biti ok, Hvala dragom Bogu pa je konačno i mene sreća poljubila..  a valjda to tako ide u životu, ne može sve biti sivo mora biti malo i bijele boje.. nije da se žalim, imam sve što mi treba, dobru dijecu, dobrog muža, zdravlje i krov nad glavom, sve što mi je falilo je bio normalan posao, a sad konačno imam i to..
eto podijelih svoju sreću sa vama, koji naletite na ovaj blog, slučajno ili namjerno, nije ni bitno, drago mi je da netko pročita i ove moje baljezgarije jer kažu da je čovjek najiskreniji kad misli da nitko ne čita ono što je napisao..
pusa svima od tuznog-osmjeha :)

Dat će nam Bog !

Svak za sobom broji svoje greške, 
a ja od svojih odmičem kao pješke. 
I treba mi baš netko kao ti 
da sa mnom ovaj nered pospremi. 

Da otvorim sve prašnjave ormare 
i slušam s nekim svoje ploče stare!
Da u nečije se dane uselim,
iz ladice da srce izvadim.

REF.
Al' dat će na Bog
i više od tog
dobro će dobrim vratiti
život piše nove stranice
jednom stat ću i ja
pred tvoje stranice

I znam da će Bog
i više od tog
dobro će dobrim vratiti
nestat će bol u grudima
ja još vjerujem
dobrim ljudima


Al' dat će nam Bog....

I trebam nekog da podmetne mi leđa
i skloni ovaj umor s mojih vjeđa
Da u nečije se dane uselim,
iz ladice da srce izvadim. 





hmmm, hmmm, sad imam malo više vremena koje mogu provesti i na blogu..  


pusa od tuznog-osmjeha : * ( )

a što reći..

he he he ponekad se baš ovako osjećam, kad samo pomislim šta sam sati provela na kompu, a sve bezveze..   najviše vremena sam izgubila na igrice, koje iskreno rečeno obožavam ali otupljuju mozak u PM.
Zato sam sad preko korizme odlučila odreći se igrica na fejsu i evo već treći dan 'grickam nokte' LOOOOL,
ma šalim se. Ovih dana imam toliko posla da ne stignem sve ni obaviti, tako da kad i nađem vremena za sjesti na face, pregledam novosti za 5 minuta a kako ne idem na igrice tako ni ne trošim vrijeme uzalud i baš mi ništa ne fali.
 BTW uspjela sam 3 knjige pročitati...

a sad nešto za koleg'cu, malo mi je zasmetalo napisano ono o karti za raj ili plitko prozirno ulizivanje Bogu..  mislim onooooo  kartu za raj sam odavno izgubila i nemam je pravo ni tražiti, pod pretpostavkom da raj uopće
 postoji, jer nisam čula da se netko vratio i izvjestio o postojanju raja..  a ulizivanje Bogu na plitko -proziran način! Tako nešto može napisati samo onaj tko ne vjeruje u Boga, a u Crkvu nikada  ne ide, iako sam i po tom pitanju na granici jer u crkvu ne idem redovno, odem kad za to osjetim potrebu, a za ''ulizivanje'' Bogu postoji molitva..  Odricanje u korizmi smatram korisno jer ako želimo prestati sa nekom lošom navikom, idealna prilika je baš korizma jer nisi sam u odricanju, bar psihološki aspekt je zadovoljen ako ništa drugo..
ma ono najviše što me strefilo kod te tvoje izjave je baš to sprdanje sa mojom vjerom, za ''crkvetinu'' kako ti kažeš piši što želiš, zabole me i sama shvaćam da su sve te naputke pisali šovinisti jer je u crkvi žena glavni krivac za sve odmah nakon vraga, ali ne dopuštam da me se omalovažava zato što sam vjernik i zato što imam potrebu ispuniti neke zadatke koje si sama odredim a eto imaju veze i sa Crkvom i sa vjerom u Boga.
Znam da ćeš nakon što ovo pročitaš podivljati i da će ti tlak skočiti do neba, ali eto ja napisala a ti čitaj...

Ma volim ja tebe i dalje i draga si mi kao prije, ali ako me smatraš prijateljicom onda pokaži da poštuješ i moj način razmišljanja.
Sad čekam tvoj sljedeći postić tipa : 'Kako ljudi mogu biti tako glupi'   ;-P

Ćetri ćasa ćućim ćekajući..

ha ha ha ćetri ćasa ćućim ćekajući... kažu bosanci kad čekaju i već im čekanje izlazi na uši.. tako i ja evo čekam dragog da dođe kući a njega nikako.. a ne ide mi se samoj u krevet tamo je brrr.... a valjda će skoro, dalek je to put, a ja volim da ga dočekam onako propisno LOL
pa eto dok čekam da malo našvrljam koju pametnu i ovdje..  
čitam danas na netu svima nešto smeta, svi se na nešto žale, svima nešto fali...  
ili je takav dan ili smo svi u banani pa eto nemamo pametnijeg posla nego tipkati po internetu kako smo jadni i bijedni... možda i jesmo..  iako ja mislim da većina onoga što se napiše i nije istina, nego se eto ljudima lakše izjadati masi na netu koja će to lajkati nego sami sebi priznati da ustvari svi problemi koje imamo su proizvod nas samih a ne društa koje nas okružuje..


evo sinoć na jednoj večeri, poteglo se pitanje, tko je kakav i dali je normalno ponašanje kakvo se danas može naći na društvenim mrežama. 
Da li netko boravi na konkretno facebooku samo zato da mu prođe vrijeme ili tamo traži povlađivanje i podršku mase za svaku napisanu riječ. Ima jedna osoba koja svaki post ako nije lajkan bar od 5 osoba potpiše tako da će se naljutit ili u krajnjem slučaju briše sebe sa fejsa, a onda idu salve komentara tipa ; "nemoooj, pa ti si tako divna,   joooj ja ću se ubit ako tebe ne vidim tuuu" itd itd
LOL  ma strašno....


Imam strašno puno prijatelja tamo, ali to su uglavnom neznanci sa kojima igram igre na fejsu, ne zanima me niti kako izgledaju niti čime se bave, bitno mi je da pošalju što mi treba za igricu i to je to.. ima i par poznanika čije me stanje u životu zanima i čije fotografije pogledam, a imam i članove obitelji i par prijatelja koje volim i koji me vole pa i na ova virtualni način održavamo vezu

Virtualno prijateljstvo nije prijateljstvo koje se može održati, iako je čovjek sklon tome da kad tipka ogoli i onaj najskriveniji dio duše sve dok se ne opeče pa nakon toga puše i na smrznuto... Ali ostaje i onaj način da kad tipkaš možeš srati na veliku vrpu i onaj tko te čita može sve to vjerovati kao guska u magli dok ne udari u zid .. LOL
 Dakle virtuala je samo virtuala i dok ne vidim izraz lica dok mi se osoba obraća ne vjerujem da je ista iskrena u svojim namjerama..  bez obzira koliko srčeka slala ili smajlića prljepila na moj zidić...

eto dosta pametovanja za noćas čini mi se da mi dragi stiže i odoh po jednu praaaaaaaavu pusu a vama svima šaljem jednu 'virtalnu' pa napravtie s njom što želite..

Welcome To My Truth

Sentimental days 

In a misty clouded haze 

Of a memory that now feels untrue 

I used to feel disguised 

Now I leave the mask behind 

Painting pictures that aren't so blue 

The pages I've turned are the lessons I've learned 

Somebody bring up the lights I want you to see 

(don't you feel sorry for me) 

My life turned around 

But I'm still living my dreams 

(yes it's true I've been) 

I've been through it all 

Hit about a million walls 

Welcome to my truth, I still love 

Welcome to my truth, I still love 

Tangled in a web 

With a pain hard to forget 

That was a time that I've now put to rest 

Oh, the pages I've turned are the lessons I've learned 

Sentimental days 

In a mist of clouded haze 

Of a memory that now feels untrue 

Citati ll

‎"Ljudi se međusobno varaju, lažu jedni drugima u lice, obmanjuju se laskanjem i prozirno pretvorljivim udvaranjem, a to im često pošteno ljudski izgleda nerazmjerno hrabrije, nego da jedni drugima kažu golu istinu." Krleža

Ko ne zna da cuva tudje dostojanstvo ne zna ni svoje.. ili bolje receno - svoje i nema...

Ne bacaj kamen na pravednika! ...Pogodit ces andjela koji ga cuva.. ‎..Iza svih svojih riječi stojim...I ne pada mi na pamet, da ih branim...One su tu, da brane mene..

koliko vrijedimo..

Jedan poznati govornik je počeo svoj seminar tako što je podigao novčanicu od 50 eura u vis. U prostoriji je bilo ukupno 200 ljudi. Pitao je: "Tko želi ovu novčanicu?" Sve ruke su se podigle. Nastavio je: "Ovih 50 eura dat ću nekome od vas, ali najprije ću još nešto napraviti." Zgužvao je novčanicu. Potom je upitao: "Da li je još uvijek želite?" Sve ruke su bile i dalje u zraku. Zatim je nastavio: "A kad ovo napravim?" Bacio je novčanicu na pod i cipelama je utrljao u prljavi pod. Podigao je novčanicu, bila je zgužvana i skroz prljava. "Dobro, tko je još uvijek želi?" Još uvijek su sve ruke bile podignute. Onda je rekao: "Dragi prijatelji, upravo smo naučili jednu vrlo vrijednu lekciju. Što god da sam uradio s ovom novčanicom, vi ste je htjeli i dalje, jer ni u jednom trenutku nije izgubila na vrijednosti. U svakom trenutku je vrijedila 50 eura! Često nam se dogodi u životu da nas neko odgurne od sebe, da padnemo nisko, da se osjećamo kao izgužvani i bačeni u blato. To su činjenice iz svakodnevnog života. Ponekad se osjećamo kao da ne vrijedimo ništa." Bez obzira što vam se dogodilo u životu ili će se tek dogoditi, VI nikada nećete izgubiti na vrijednosti. Bili prljavi ili čisti, izgužvani ili ispeglani, VI ste i dalje neprocijenjivi za sve one, koji VAS vole više od ičega na svijetu. Naši životi se ne vrednuju prema onome što radimo ili koga poznajemo, već prema ONOME ŠTO JESMO. VI ste nešto posebno, ne zaboravite to! Ukoliko ovu priču ne podijelite s drugima, nikada nećete saznati čiji život je dotakla, kojem slomljenom srcu se obratila ili kakvu nadu je nekome pružila. Brojite svoje uspjehe, a ne probleme i brige. Nemojte nikada oklijevati probati nešto novo. I uvijek imajte na umu: Jednostavni ljudi su sagradili Noinu Arku, a stručnjaci Titanic! c/p