opet me je zeznula kava, ne spava mi se, ali nije mi ni žao.. nakon jako vrućeg i napornog dana, konačno je malo zahladilo, sjedim u kući iz mog djetinjstva, tipkam ovaj post i kroz otvoren prozor gledam rijeku kako tiho teče, preko se čuje glazba, koncert poznatog pjevača, lagani povjetarac mi hladi kožu, u bem ti opet sam izgorila kao rak.. nikad se neću opametiti, meni je i tri minute na jakom suncu previše, a danas sam bila pa valjda 45 minuta na jakom suncu, ono razmišljam baš mi je super u vodi i ako budem bila samo u vodi ..možda neću izgoriti.. je vrajt, sad nek se slikam..
malo mi nedostaje moja bolja polovica...
hmm, šta malo ... malo više!
">
upravo svira ova pjesma pa me hvata nostalgija za kućom, al' tješim se još par dana pa ponovo u kolotečinu.. :)
godišnji polako ide kraju..
sad mi je palo na pamet, pa ima već godina dana da sam počela pisati ovaj blog..
puno se toga događalo u mom životu od tada, dosta ružnih ali i pokoji lijepi događaj, i po neznam koji puta vidjela sam da se zloba uvijek obija o glavu, nisam neko zlopamtilo ali kad mi netko pokušava uništiti sve ono što mi je bitno u životu, a nakon toga mu se nešto drugo obije o glavu nemogu a da ne osjetim neku zadovoljštinu.. sve se vraća , sve se plaća, pa eto sad nek plaća, jer tko pod drugim jamu kopa sam u nju upada.. u moju nije upao ali se zahebao pa nastavio kopati pod drugima... i sad se ne vidi od govana.. nije mi drago zbog toga ali neka vidi kako je to, nadam se da se pita, šta mu je to trebalo!
znam da sam se ja puno puta pitala to isto i na koncu shvatila da je valjda tako moralo biti, dok ne pojedeš govno, neznaš kako je dobar kruh kojeg držiš u ruci..
uffff noćni sati i moji monolozi.. LOL..
svima vama koji zavirite u moj mali svijet velikaaa pusa od tuznog-osmjeha..
uz obećanje da ću češće pisati..
