petak, 12. ožujka 2010.

do kada?


Do kada će na ovome svijetu vladati zavist, mržnja ili neki drugi loš osjećaj? Nije mi jasno, zašto se ljudi moraju svađati, mrziti, kad život puno bolje funkcionira u slozi i poštovanju. Ok, kužim da ima ljudi koji jednostavno ujutro mrze sebe a poslijepodne cijeli svijet. Vjerovatno ni sami nisu svjesni da može biti i bolje ili im je duša toliko zatrovana mržnjom da nisu ni svjesni da to što rade nije dobro, nego za loše stvari koje čine okrivljavaju nekoga drugoga. Jedno vrijeme sam i sama bila zločesto nastrojena, :-) za loše stvari koje su mi se dešavala krivila sam druge, ujutro se budila neraspoložena i sa crnim mislima, a onda sam shvatila da to jednostavno nisam ja!
Ja ne mogu drugima željeti zlo, nisam takva.. Ako sam nekome nešto loše i napravila nije bilo namjerno. Oprostite mi.
Prije par dana našla sam se na meti osobe koja svu žensku populaciju smatra manje vrijednom, naravno sve osim svojih bližnjih. Iako tvrdi da nije tako, po pisanju bi se dalo zaključiti da nitko nije dostojan pisanja iza njega jer nije dovoljno pametan , pitam se kako ne shvaća da nikoga ne zanima ono što on ima za reći jer naporni ljudi nikome nisu zanimljivi.
Dakle našla sam se na njegovoj meti, iako bi inače jednostavno ignorirala otrovne komentare ovaj put jednostavno nisam htijela, jer mi ponekad jednostavno prekipi slušati prosipanje pameti..
I naravno odgovorila sam u svom stilu.. pomalo zločesto ali bez vrijeđanja, jer neki ljudi na vrijeđanje reagiraju salvama uvreda i laži, a i tipus je takav da ne preza ni pred čim samo da dokaže kako sugovornik koji mu kaže istinu nije dovoljno pametan da se upušta u raspravu sa njim.
Ma uostalom nije ni bitno šta se desilo ali me iznenadila reakcija prijateljice koja mi je rekla da sam 'čisti otrov' i da sam ju stvarno iznenadila svojim pisanjem!?
Mislim onoooooooooo, nikad nisam prodavala maglu da sam neka glupa dobrica, ali isto tako na ponižavanje odgovaram na svoj način.
Razlika je u toma što ne reagiram u afektu i razmislim prije nego kažem ono što mislim. Zloba na taj način bude umanjena i šteta manja, a i kad čovjek razmisli hladne glave ni tuđe uvrede nisu tako jake.
Znam da u puno slučajeva ja ispadam glupa jer ne reagiram odmah, ali na taj način ni ne prosipam uvrede koje bi inače nanele mnogo zla i meni, jer bi me kasnije pekla savjest za izrečeno, a i onome kome su upućene jer nije ugodno čuti kad te neko vrijeđa pa bio ti kriv ili ne..
Moram priznati da ima ljudi koji uživaju spletkariti i zavađati druge, iako mi nije jasno zašto u tome uživaju. Kako bilo tko može uživati u tuđoj nesreći?
sve se vraća , sve se plaća..
i to kad se najmanje nadamo..
Pusa od tuznog-osmjeha.