Danas sam neobjašnjivo happy, bez nekog posebnog razloga..
ok, usrećila me je jučerašnja kavica sa dragim osobama, iako sam tamo čula nešto što me jako iznenadilo i u neku ruku povrijedilo, jer sam se još jednom uvjerila kako patološki lašci ostaju takvi kakvi jesu i nikad se neće promjeniti.. (ali ne želim se tim zamarati)
još jedan razlog za zadovoljstvo mi je pružio osjećaj da sam pomogla jednom malom dječaku, nedužnom djetetu kojega je zadesila zloćudna bolest.. žalosno je to.. dođe mi da plačem samo kad se sjetim da to malo djete ni krivo ni dužno a mora se boriti sa tako strašnom bolesti
nadam se da će sve biti u redu i da će taj mali anđelak uskoro biti kod kuće u maminom i tatinom zagrljaju, đizs pa nema ništa bolnije od toga kad znaš da ti je dijete bolesno a ti mu nemožeš pomoći, samo mu pružiti topli zagrljaj i svu ljubav ovoga svijeta nadajući se da je to dovoljno..
đizs sad sam malo skrenula sa onoga što htijedoh napisati.. :)
uglavnom htijela sam reći da još ima dobrote u ljudima i da su spremni pomoći kad je najteže i zbog toga sam danas tako happy, jer smo mogli bar na taj način pomoći tom malom dječaku..
pusa svima od tuznog-osmjeha..
